Blogmas #23 - Zašto dopuštam da moja djeca vjeruju u Djeda Božićnjaka?

 Zašto dopuštam djeci da vjeruju u Djeda Božićnjaka

Očuvanje čarolije i radosti prosinca

Kada sam bila dijete, iščekivanje Božića bilo je jedno od najposebnijih iskustava. Svaka večer prije Božića bila je ispunjena uzbuđenjem, a postavljanje keksa i mlijeka za Djeda Božićnjaka činilo se kao ritual koji ne smije biti prekinut. I to iskustvo mi je ostalo u srcu do danas. Zato sam odlučila da i moja djeca mogu vjerovati u Djeda Božićnjaka koliko žele.

Znam da postoje roditelji koji ne žele da njihova djeca vjeruju u Djeda Božićnjaka. Smatraju da je to laž, ili da djeca neće shvatiti stvarnu vrijednost Božića. I poštujem takav izbor. Ali za mene, dopuštanje djeci da vjeruju u Djeda Božićnjaka nije laž; to je način da im se pruži radost, iščekivanje i osjećaj čarolije koji se rijetko susreće u svakodnevnom životu.

Iščekivanje koje gradi uspomene

Iščekivanje je ono što čini vjerovanje u Djeda Božićnjaka tako posebnim. Djeca se raduju sitnicama: prvom ukrasu na jelki, lampicama koje svijetle, mirisu kolača i keksa. Večer prije Božića, kada pripremaju tanjur s keksima i čašu mlijeka, oči im sjaje od uzbuđenja. Ne mogu spavati, stalno provjeravaju jesu li sve stavili na pravo mjesto i razgovaraju o tome kako će Djed doći.

Taj osjećaj iščekivanja nije nešto što nestaje s godinama; on stvara uspomene koje ostaju zauvijek. Sjećam se da sam i sama osjećala isto, i sjećam se koliko sam voljela te trenutke. Sada gledam svoju djecu i vidim isti sjaj u njihovim očima. Ne želim im uskraćivati tu radost.

Radost davanja i maštanja

Vjerovanje u Djeda Božićnjaka pomaže djeci da razviju osjećaj davanja i maštanja. Kada ostavljaju kekse i mlijeko, oni rade nešto za nekoga drugoga, iako je ta osoba zamišljena. To im pokazuje da su male geste pažnje važne i da mogu učiniti nekoga sretnim.

Također, vjerovanje u Djeda Božićnjaka potiče maštu. Djeca zamišljaju kako putuje sa svojim sobovima, kako ulazi kroz dimnjak i kako ostavlja poklone. Ta mašta nije samo igra; ona pomaže djeci da razmišljaju kreativno, da sanjaju i da razvijaju osjećaj čarolije i čuda u svijetu oko sebe.

Sigurnost i povjerenje

Vjerovanje u Djeda Božićnjaka također gradi osjećaj sigurnosti i povjerenja. Djeca znaju da roditelji sudjeluju u toj priči, da postavljaju tanjur i čašu i paze na svaki detalj. To pokazuje djeci da ih roditelji razumiju, da im dopuštaju da sanjaju i da cijene njihove emocije.

Kroz taj ritual djeca uče povjerenje i osjećaj pripadnosti. Kada vide da roditelji s ljubavlju sudjeluju u magiji Božića, osjećaju da je obitelj mjesto gdje je sve moguće i gdje se čuvaju uspomene i tradicija.

Razlika između laži i čarolije

Neki ljudi kažu da dopuštanje djeci da vjeruju u Djeda Božićnjaka znači lagati im. Ja to ne vidim tako. To nije laž, to je igra s granicama stvarnog i maštovitog, koja djeci pruža osjećaj čarolije. Djeca znaju da je svijet pun stvari koje nisu uvijek vidljive ili razumljive, i u toj igri razvijaju osjećaj čuda.

Naravno, kada dođe trenutak da djeca budu dovoljno stara da shvate stvarnost, razgovarat ćemo otvoreno, ali do tada, zašto bismo im uskraćivali radost iščekivanja, osmijehe i uzbuđenje? Ta čarolija doprinosi njihovom emocionalnom razvoju i stvara nezaboravne uspomene.

Povezivanje s vlastitim djetinjstvom

Dopuštanje djeci da vjeruju u Djeda Božićnjaka također je način da se povežem s vlastitim djetinjstvom. Kada gledam svoju djecu kako s oduševljenjem postavljaju kekse i mlijeko, osjećam isti uzbuđeni osjećaj koji sam ja imala kao mala. To me vraća u vrijeme kada su stvari bile jednostavne, tople i ispunjene iščekivanjem.

Osjećam zahvalnost što mogu prenijeti tu čaroliju svojoj djeci. Taj osjećaj radosti, iščekivanja i povezanosti je nešto što želim da oni pamte dugo nakon što odrastu.

Mali rituali, velike uspomene

Čak i jednostavne stvari, poput postavljanja tanjura s keksima, pijenja mlijeka i šaptanja jedni drugima o tome kako će Djed Božićnjak doći, postaju rituali koji grade uspomene. Djeca pamte emociju, a ne detalje. I upravo zato ove male tradicije imaju veliku vrijednost.

Ti trenuci su posebni jer se ponavljaju svake godine. Djeca uče strpljenju, pažnji i radosti davanja, a mi roditelji osjećamo zadovoljstvo i povezanost s njima. To je iskustvo koje traje cijeli život i koje se ne može mjeriti materijalnim stvarima.

Zašto ovo radimo

Vjerovanje u Djeda Božićnjaka daje djeci priliku da dožive magiju Božića na način koji je topao i motivan. To nije samo zabava ili igra; to je način da se stvore uspomene, osjećaj zajedništva i radosti.

U našoj kući, dopuštanje djeci da vjeruju u Djeda Božićnjaka znači da možemo zajedno uživati u prosincu, u smijehu, u iščekivanju, u zajedničkim trenucima. I dok gledam njihove osmijehe i sjaj u očima, znam da je ovo odluka koja im donosi sreću i koju će pamtiti cijeli život.

Dopuštanje djeci da vjeruju u Djeda Božićnjaka nije laž, nego dar. Dar radosti, iščekivanja i čarolije. To je tradicija koja povezuje generacije i stvara uspomene koje traju. Djeca uče mašti, povjerenju, davanju i strpljenju.

I kada dođe trenutak da shvate stvarnost, nadam se da će se sjećati emocije, a ne činjenica. Sjećanje na toplinu kuće, lampice, miris keksa i radost zajedništva ostaje s njima zauvijek. Zato ja dopuštam svojoj djeci da vjeruju u Djeda Božićnjaka. Zato što vjerujem u čaroliju prosinca i želim da oni osjete istu sreću koju sam i sama osjećala kao mala.