Blogmas #21 - Keksi i mlijeko za Djeda Božićnjaka

 Keksići za Djeda Božićnjaka – obiteljski ritual i čarolija

U našoj kući Božić uvijek znači magiju, a Djeda Božićnjaka doživljavamo kao stvarnog lika koji dolazi donijeti radost. Moja djeca još vjeruju u njega, i iako su sada malo starija i bolje razumiju svijet, ta vjera u Božićnog Djeda i dalje ih oduševljava. Prošle godine smo počeli praviti mali ritual – ostavljamo mu keksiće i mlijeko, pišemo mu pismo i dogovaramo gdje će sve biti spremno. I vjerujte mi, ništa ne može nadmašiti njihovu sreću dok sve to rade.

Kad pričam djeci o Djedu Božićnjaku, osjećam isti uzbuđeni sjaj koji sam i ja imala kao mala. Sjećam se kako sam jedva čekala da dođe Božić, da vidim poklone i da vjerujem da netko sa crvenim kaputom i velikom vrećom darova doista putuje po svijetu samo da bi nas obradovao. To iščekivanje i radost sada gledam u očima svoje djece, i srce mi je puno.

Pravljenje keksića i priprema mlijeka nisu toliko bitni zbog samih slastica ili pića, nego zbog rituala iščekivanja i veselja. Djeca s uzbuđenjem postavljaju tanjur, biraju čašu za mlijeko i pažljivo stavljaju pismo. Sve rade s tolikim veseljem i ponosom, jer znaju da će Djed Božićnjak doći baš kod njih. Čak i kad ga ne vide, oni osjećaju njegovu prisutnost u domu – u smijehu, u lampicama, u mirisu kolača i toplini obitelji.

Jedan od najposebnijih trenutaka je pisanje pisma. Djeca crtaju slike, pišu male poruke i nabrajaju što bi voljeli dobiti. Nije važno jesu li liste želja duge ili kratke – važno je njihovo uzbuđenje i vjerovanje da će Djed pročitati baš njihove želje. Često se smijemo zajedno dok osmišljavamo poruke i crtamo male likove, a taj trenutak uvijek stvori posebnu blagdansku atmosferu.

Ono što me najviše dirne jest koliko ta jednostavna vjera u čaroliju Božića može biti moćna. Djeca vjeruju da Djed putuje po cijelom svijetu i donosi radost svima, baš kao što sam i ja vjerovala kada sam bila mala. Sjećanja koja imam iz vlastitog djetinjstva – iščekivanje jutra, uzbuđenje dok gledam lampice i osjećaj topline dok čekam da Djed dođe – sada mogu dijeliti s njima. I svaki put kad gledam njihovu sreću, osjećam kao da živim svoj Božić iznova.

Ova tradicija nam također omogućuje stvaranje posebnih obiteljskih uspomena. Kad djeca pronađu keksiće pojedene i mlijeko ispijeno, njihovo veselje i oduševljenje su neopisivi. Smiju se, skaču, komentiraju kako je Djed volio keksiće i ponekad se pitaju kako je stigao sve poklone donijeti baš u naš dom. Taj trenutak je pun smijeha i topline, a za mene je podsjetnik koliko je lijepo gledati svijet njihovim očima – pun magije i vjere.

Taj ritual nije samo zabava, nego i lekcija o iščekivanju i radosti malih stvari. Djeca uče da Božić nije samo o darovima, nego o vjeri u nešto lijepo, o strpljenju i zajedništvu. Kad zajedno pripremamo keksiće i pišemo pismo, učimo ih da stvaranje i davanje čini Božić posebnim. I to je ono što im ostaje u srcu, baš kao što sam i ja pamtila svoje iščekivanje Djeda Božićnjaka.

Osim toga, ovaj ritual nas sve povezuje. Dok pripremamo tanjur i čašu, pričamo o Božiću, smijemo se, pjevamo pjesme i gledamo lampice na boru. Ta jednostavna, svakodnevna radnja postaje trenutak zajedništva, trenutak koji nas sve podsjeća na pravu čaroliju blagdana – ljubav, obitelj i sreću u malim stvarima.

I dok djeca vjeruju i raduju se, ja se sjećam svoje dječje radosti i osjećam zahvalnost što mogu stvarati iste uspomene s njima. Svaka godina je nova, ali osjećaj iščekivanja i čarolije ostaje isti. Keksići i pismo postali su simbol te magije – znak da Božić nije samo datum u kalendaru, nego trenutak kada se cijela obitelj okuplja, smije i vjeruje u nešto lijepo.

Za nas, pravljenje keksića za Djeda Božićnjaka i pisanje pisama nisu samo rituali – to je način da djeca iskuse čaroliju, da se nauče radovati malim stvarima i da zadrže vjeru u nešto što nas sve čini sretnima. Kada gledam kako se raduju i koliko su ponosni na svoje tanjure, pisma i male ukrase, osjećam da smo uspjeli prenijeti duh Božića – onaj pravi, iskreni i čarobni.

I tako svake godine, dok čekamo jutro i dolazak Djeda Božićnjaka, s osmijehom gledam svoje djecu i sjećam se kako sam i ja kao mala čekala isto. I znam da, baš kao i tada, vjera i iščekivanje donose najviše radosti.