Već sam objavila post u kojem sam pisala da su moja oba poroda bila na carski rez pa samim time nisam imala domah mlijeka.

Kada sam rodila prvu bebu u startu sam je hranila na bočicu. Čim sam se porodila dobila sam električnu pumpicu kako bi mlijeko što prije došlo. Nakon dva dana smo izašli iz bolnice. Bebu sam nastavila hraniti na flasicu, formulom koju je dobivala i u bolnici. Tek šesti dan moje mlijeko je došlo. Tada sam pokušala na sve moguće načine uspostaviti dojenje, ali beba nikako nije htjela. Pokušala sam sa silikonskim bradavicama, ali nam nije uspjelo. Valjda se do tada već navikla na bočice ili joj je bilo lakše.Nastavila sam sa izdajalicom tri mjeseca, a formulu sam naredna tri mjeseca zamijenila svojim mlijekom.Nakon tri mjeseca mlijeka sam imala sve manje pa smo se potpuno prebacili na formulu. Znala sam da mi je beba sita i ništa osim toga nije bilo važno.

Da budem skroz iskrena, sa prvim djetetom se nisam previše educirala o dojenju jer nisam mislila da bih s tim mogla imati problema. Vjerovala sam da sve dolazi prirodno. 

Sedam mjeseci od prvog poroda, ostala sam trudna sa drugim djetetom. Od samog početka trudnoće imala sam jako veliku želju za dojenjem pa sam se uključila u online savjetovanja o dojenju koja su mi jako puno pomogla. Kada sam rodila, mlijeko mi je već drugi dan počelo ići. Napokon sam uspostavila dojenje i moja beba je jela moje mlijeko.

Po izlasku iz bolnice moja rana od carskog reza se upalila pa je patronažna sestra dolazila dva puta u tjednu naredna tri tjedna. Kako je dolazila tako je i svaki put vagala bebu. Moja beba umjesto da dobiva na težini, ona je za tjedan dana izgubila minimalno 40 grama. To mi je bilo jako čudno s obzirom da je sisala na svakih dva sata. 

Uzela sam električnu pumpicu i ŠOK. Za pola sata u bočici je bilo samo 30 ml mlijeka. Odmah smo kupili formulu, a mlijeko je kroz koji dan potpuno stalo.  

Ništa, jebiga. Pomirila sam se s time. Imala sam volje, dojila sam do kada sam mogla. Na neke stvari jednostavno nisam mogla utjecati.

Nakon mjesec dana otišla sam kod ginekologa kako bi pregledala ranu. 

Nakon što sam rekla da ne dojim, pitala me “Čuvaš sise ili ti se ne da dojiti? Znaš šta kažu za žene koje ne doje?

Taj ton. Ta poruka. Taj osjećaj da sam zakazala kao majka. Bilo je jebački poražavajuće

“Moje dijete nije gladno i to mi je najvažnije” - jedino što sam mogla izustiti. Bila sam u vidnom šoku. To apsolutno nije ono što sam očekivala od jednog doktora.Ne mogu ni opisati kako sam se tada jadno osjećala.. Te riječi su ostavile jak utisak na mene, dugo vremena sam mislila o tome. Nakon carskog reza, koji sam smatrala kao svoj poraz, došlo je do toga da mislim da sam manje vrijedna jer ne mogu ni dojiti.

Tome nije pridonijela ni situacija koja se dogodila kada je moja beba imala samo dva mjeseca. Imali smo goste, nama bliski ljudi. U jednom trenutku sam prokomentirala da sam baš umorna jer ne spavam ništa i onda dobila odgovor “tako ti je to kada radije želiš ustati na svakih nekoliko sati i raditi flašicu nego da samo uvališ djetetu sisu i spavaš."

Nitko me nije pitao želim li ja tako, imam li mlijeka, zašto hranim dijete na flasicu?

Kasnije sam se susrela sa još nekoliko negativnih i loših komentara, ali sam se trudila ne primati ih srcu. Iznenadila sam se koliko žene nekada mogu biti okrutne. Koliko je zla u ljudima. 

Dojenje je postalo “must”, a ako ne dojiš razapnu te iste sekunde. Bez da te itko pita koji je razlog, zašto ne možeš, bez da itko pomisli da možda i nije do tebe, da ne “čuvaš” sise nego jednostavno ne možeš.  Bez obzira da li je beba dojena ili se hrani na flasicu, najbitnije je da nije gladna. 

Istina je da je majčino mlijeko najbolje za bebu, ali ne možemo uvijek utjecati na sve i to je normalno. Nisam rodila kako sam zamišljala. Nisam dojila kako sam planirala, ali sam voljela više nego što sam znala da mogu. I to je bilo dovoljno. I za mene i  za njih.

Na kraju dana, beba je sita, voljena i sigurna. Sve ostalo su tuđa očekivanja koja me nisu uspjela slomiti. Ja sam dala sve od sebe i to mi je dovoljno. A i mom djetetu je. Svoje majčinstvo mjerim ljubavlju, a ne mililitrima mlijeka, a upravo te ljubavi imam na pretek.🥰

Jeste li vi dojile? Ako niste, jeste li se susretale sa lošim komentarima okoline?