Blogmas #9 - Mačka ili kuglice na boru. Tko pobjeđuje?

 Naša mačka i božićni bor: obiteljska zimska komedija

Znaš kako neki ljudi imaju adventske rituale? Mi imamo nešto mnogo “posebnije” — adventsku borbu između naše mačke i božićnog bora. Zapravo, otkako smo nabavili mačku, svaka zima kod nas izgleda kao mali obiteljski igrokaz: mi kitimo bor, ona ga ruši. Mi vraćamo kuglice, ona ih krade. Mi se pravimo da je sve normalno, a ona se iskreno čudi što se ljutimo. Jer, naravno, u njezinoj glavi bor je postavljen točno za nju. I to krajem jedanaestog mjeseca, kada smo ga ove godine okitili ranije nego ikad.

Iskreno, jedva sam čekala da ga okitimo. Još od studenog osjećala sam da nam treba malo svjetlucanja, topline i čarolije u kući. Onaj osjećaj kad zapališ lampice i sve brige padnu s ramena — znaš onaj moment? I tako smo jednog večeri, potpuno spontano, odlučili: „Ma idemo ga sad okititi.“

Djeca su skakala kao mali pingvini, muž je nosio kutije s tavana, a mačka je, naravno, već tada sjedila usred svih kutija kao da je ona glavna dekoraterka. I čim smo otvorili kutiju s kuglicama — ona unutra. Ne na rubu, ne pokraj — nego unutar kutije, kao da je to topli krevetić samo za nju. Djeca su se smijala, ja sam je tjerala van, a ona se pravila da ne razumije hrvatski. Znaš već kako to ide.

Bor i lampice: početak avanture

Krenuli smo od lampica. Djeca su se raspravljala tko će ih držati, tko će nositi adapter, tko će stisnuti prekidač. A mačka stoji ispod bora i gleda u lampice kao da su napravljene samo za nju. Čim su se upalile, skočila je kao da je upravo otkrila novi svemir.

Mi smo, naravno, nastavili slagati ukrase: kuglice, mašne, drvene figurice koje sam kupila na nekom popustu, ali se pravim kao da su iz posebne kolekcije. Djeca su birala svoje ukrase i stavljala ih na grane jer im je tu najljepše. Ja sam, kad su otišli u sobu, malo preraspodijelila sve da ne izgleda kao kaos, ali sam ostavila nekoliko njihovih “umjetničkih” rješenja — jer to je ono što boru daje dušu.

I taman kad smo završili, kad smo se udaljili par koraka da ga pogledamo — znaš onaj osjećaj kad ti srce malo zatreperi jer je baš lijepo? E pa, u tom trenutku naša mačka skače na bor kao da se prijavila u finale „Ninja Warrior-a“. Kuglice lete, grančice se tresu, djeca vrište od smijeha, ja vrištim jer sam vidjela da je pala staklena kuglica koju sam čuvala godinama. A mačka stoji ispod, ponosna, i gleda nas kao da pita: „Pa što? Ovo je zabavno.“

Bor kao teretana za mačku

Od tog dana do… pa iskreno, do 7. siječnja — bor je njezina teretana. Dijete joj doda igračku, ona napadne kuglicu. Lampice su joj najzanimljivija stvar na svijetu. I svaki put kad čuje da se netko približava boru, ona sjedne ispod kao da ga čuva. Samo ga čuva od nas, a ne od sebe.

Najbolji trenutak? Kad navečer djeca zaspu, muž i ja sjedimo uz bor, pijemo čaj i onda — tup. Naravno, kuglica. Glasno mijaukanje. Kao da nam javlja: „Hej ljudi, radim svoj posao, razbijam monotoniju.“

Iako me ponekad dovede do ludila, moram priznati da zapravo volim to njezino stalno „spašavanje svijeta od kuglica“. Unese živost u kuću, zajedno s dječjim smijehom i njihovim iščekivanjem Božića. Svaki detalj — lampice, kuglice, njihova radost — dobije novu dimenziju zahvaljujući njoj.

Božićna čarolija u kaosu

Ove godine, jer smo bor okitili ranije, osjećaj božićne čarolije traje dulje. Dom je topliji, mekši, puniji. Mačka je glavni zabavljač, djeca vrište od smijeha, a ja se divim kako mala stvorenja i krzneni čuvari mogu stvoriti toliko energije i radosti.

Kad pogledam sve to — bor koji je preživio petnaest napada u jednom danu, kuglice po podu, smijeh djece, moje uzdisanje i njezin ponos — pomislim: „Ma neka ga ruši. Ovo su uspomene.“ I stvarno jesu.

Zašto volimo kaos

Ne bih to mijenjala ni za bor koji miruje ni za kuću bez krznenog „čuvara kuglica“. Ovo je naš kaos, naša mala zimska priča. Toplina doma, dječja radost i mačja nestašnost zajedno stvaraju najljepšu atmosferu.

U ovoj kombinaciji pronašli smo pravu čaroliju: spontanost, smijeh i obiteljski ritual koji traje godinama. I svaki put kad gledam njih troje — djecu i mačku — dok se igraju oko bora, osjećam koliko je važno pustiti da male stvari, kaos i smijeh, oblikuju sretne uspomene.

Božić nije samo o savršenim kuglicama ili ukrasima. On je o zajedničkom vremenu, smijehu, toplini i radosti koju dijelimo. I u našoj kući, mačka je neizostavni dio te radosti.