Odlučila sam napraviti serijal "Mame pričaju". Postovi će ići svaku nedjelju na razne teme, a nekoliko mama imati će priliku ispričati svoje iskustvo.  Današnja tema je uspješna VTO. Četiri žene pričaju o svom iskustvu sa potpomognutom oplodnjom.  Iskreno, nemam iskustva sa VTO, ali vjerujem da je potrebno jaako puno snage za sve. Ukoliko prolazite kroz isto ili se tek pripremate, pročitajte iskustva ove četiri žene.

1. Koliko dugo ste pokušavali prirodno prije nego ste se odlučili na vto? 

 Ja imam dijagnosticiran Tarnerov sindrom od rođenja i od svoje 12-13 godine sam znala/postala svjesna da prirodnim putem neću moći ostati u drugom stanju. 2021. smo polako krenuli prikupljati informacije na temu vto. U siječnju 2024. imali smo drugi transfer koji je bio uspješan. - Miljana K.S

Pokušavali smo godinu dana, Lh trake, tempirani odnosi - Anonimna čitateljica 

 Sa prethodnim partnerom pokušavala sam 5 godina. Nismo se čuvali. Zatim smo išli na praćenje plodnih dana, pa na kraju 2 inseminacije koje su bile neuspješne. Imala sam policistične jajnike i dijabetes. Već sam napunila 36 godina i doktor nas je uputio na vto. -Aleksandra P.

Nakon godinu dana pokušavanja da ostanem u drugom stanju, sa 33 godine, donijela sam odluku da potražim stručnu pomoć. U tom trenutku, bila sam čvrsto uvjerena da je problem neka sitnica, nešto što će se lako riješiti. Vjerovala sam da će analiza za analizom stići i da će svaka biti u redu  i kod mene, i kod mog muža, što se na kraju i potvrdilo. - Maida P.M

2. . Jeste li prošli još neke pretrage ili terapije prije nego ste krenuli u VTO? 

Ja imam svoju redovnu terapiju koju sam uzimala prije vto,a tokom trudnoće prilagođena mi je hormonska terapija. Za dodatnom terapijom nije bilo potrebe, pošto je trudnoća tekla u najboljem redu. Pretrage koje su bile neophodne da bi proces bio odobren u okviru državnog zdravstvenog sistema  bile su obimne i uključuju uz, razne parametre iz krvi, briseve kao i psihološku procjenu u okviru komisije koja odobrava postupak. - Miljana K.S

Da,djelimično. Znala sam za inzulinsku rezistenciju, ali nisam uzimala terapiju nego sam samo promijenila ishranu i uvela fizičku aktivnost ( šetnja uglavnom ). Pila sam euthirox zbog hipotireoze i vitamine za trudnice - Anonimna čitateljica

Prije prve vto od pretraga smo radili spolne hormone, endokrinolog,i klasično što traže sa ginekološke strane.Nažalost nije došlo do srčane radnje ploda pa se trudnoća završila kiretažom.  Prije sljedeće trudnoće gomila analiza, imunologija, vitamini, virusi, histeroskopija, hematolog ispitivanje trombofilije.Naravno, kod partnera standardne analize spermogram i bakterije. Endometrijum je bio problem. Jedno vrijeme koristila sam climara flastere i gomilu vitamina. Uzimala lijekove za dijabetes, a otkrili su mi i urođenu trombofiliju. Pratila sam naravno sve kod stručnjaka. - Aleksandra P.

Za početak, predložili su nam HSG, u narodu poznato kao "propuhavanje jajovoda". I doktor i ja smo bili uvjereni da će to pomoći, da je to rješenje koje čekamo. Ali, nažalost, nije. To je bio prvi udarac, ali nismo odustajali.Krenuli smo sa inseminacijama. Svaka je sa sobom nosila ogroman stres, neizvjesnost i pritisak. Dvije neuspješne inseminacije su nas iscrpjele, ali smo odlučili  da napravimo i treću, čisto da ispunimo uvjet za odlazak na VTO. Radili smo je bez ikakve nade, više kao formalnost, samo da je "odradimo". A onda, iznenada – plus! Beta je bila do neba, a mi smo bili u oblacima. Radost je bila neizmjerna, osjećaj da se san konačno ostvaruje. Međutim, na prvom ultrazvuku, suočili smo se sa surovom istinom: plod se prestao da se razvijati u šestom tjednu, a nama se svijet ponovo srušio. - Maida P.M

3. Što je bio glavni razlog zbog kojeg ste se odlučili na postupak? 

Sticajem okolnosti koje sam djelomično opisala u okviru odgovara na prvo pitanje, netko sam tko je imao dosta vremena za razmišljanje o izazovima koji me čekaju na putu do majčinstva, a oduvijek sam znala da želim pokušati.Kada sam našla odgovarajućeg partnera koji je bio spreman biti bezuvjetna podrška ka zajedničkom cilju, odlučili smo se da vto sa doniranim jajnim ćelijama, damo šansu u vidi makar jednog ciklusa prije nego što bismo razmatrali sljedeće korake. - Miljana K.S

Glavni razlog je želja za bebom - Anonimna čitateljica 

Glavni razlog je bio taj što sam stvarno jako željela dobiti dijete i ostvariti se kao majka.Rekli su mi da je nemoguće prirodno, s obzirom na moje godine i da se kao što sam navela nije desilo do tada. - Aleksandra P.

Taj neuspjeh me potpuno iznenadio. Iako sam prošla kroz prve prepreke, duboko u sebi sam vjerovala da ću na kraju dobiti ono što sam najviše na svijetu željela, svoju bebu. Gubitak je bio bolan udarac, ali umjesto da me slomi, samo je pojačao moju želju. Želja za roditeljstvom bila je jača od svakog razočaranja i svake suze. To je bio glavni razlog zašto sam nastavila dalje uprkos svemu. - Maida P.M

4. Koji je bio vaš najveći strah prije početka? 

 Dobro pitanje o kojem priznajem nisam previše razmišljala. Rekla bih da je najveći strah bio mučenje sebe fizički i psihički i gubitak radosti i vedrine, kvaliteta veze, same sebe. -Miljana K.S

Prije postupka nisam imala nikakav strah, strahovi su kod mene došli kasnije poslije neuspjeha -Anonimna čitateljica 

Moj najveći strah bio je da neću uspjeti ostvariti željenu trudnoću. Bojala sam se da će me promijeniti silni hormoni i injekcije u toku postupka. -Aleksandra P.

Sljedeći logičan korak bila je VTO. Iako je put bio težak, straha skoro da nisam imala. Moja najveća briga bila je kako će moje tijelo reagirati na hormonalne stimulacije. Slušala sam razne priče o nuspojavama, o fizičkim promjenama i neugodnostima, i to je bilo jedino što mi je izazivalo strepnju. Bila sam spremna suočiti se sa tim jer je cilj bio previše važan. - Maida P.M

5. Kako ste se osjećali fizički i emocionalno za vrijeme stimulacije i priprema? 

 Tarnerov sindrom zahtjeva donaciju jajnih ćelija, te stimulaciju nisam prošla ja nego donorka. Tokom cijele birokratske pripreme bilo je dosta frustracije i čekanja, medincinska priprema je tekla glatko i brzo. Sam dan transfera naravno je odlikovalo uzbudjenje, period čekanja rezultata sam se uvijek trudila da provedem sto normalnije i aktivnije, u svojoj rutini. - Miljana K.S

 Za vrijeme stimulacije osjećala sam se odlično, jedva sam čekala da dam sebi injekciju, nekako sam imala osjećaj da sam sa svakom injekcijom bliža cilju tj.bebi - Anonimna čitateljica 

Što se tiče prve vto bila sam preplašena i izbezumljena. Nisam znala šta me čeka, kojim tempom. Slušala sam razna iskustva, razne priče.Bila sam jako razdražljiva. Boljele su me grudi tokom terapija. Najviše je emotivno utjecalo to što sam za postupak izabrala, zbog iskustva, državnu ustanovu gdje smo bile kao na traci, bez povratne informacije. Informacije smo dobivale na hodniku.  Provodila sam po pola dana u bolnici i to mi je zadavalo dodatan stres, osjećaj kao da nisam žensko i nisam vrijedna ničega. Kao da smo sami krivi za sve to što moramo prolaziti.  Stalno sam se pitala zašto baš meni, zašto baš ja, kakav će biti ishod.Posljednji pokušaj bio je drugačiji. Radila sam u privatnoj klinici, kod doktora koji je stručan, ali prije svega organiziran i ljubazan. Ulio mi je nadu, da ima vremena, da se opustim, da se moje bolesti mogu držati pod kontrolom. Tada sam sa velikim elanom išla na stimulacije i preglede. Bila sam sretna i opuštenija.Osjećala sam se kao žena kojoj neko pruža zasluženu pažnju i poštovanje. - Aleksandra P.

Tokom cijelog procesa često sam guglala, nešto što nikome ne bih preporučila, ali sam tip osobe koji voli točno znati na čemu je. Trudila sam se opustiti, bila sam iznenađujuće smirena. U prvom VTO postupku, dobila sam hiperstimulaciju, ali sam pažljivo pratila upute liječnika i relativno lako sam je podnijela. Maida P.M

6. Jeste li imali neku posebnu rutinu ili način da smanjite stres? 

 Meni je najviše pomoglo da se držim svojih uobičajenih aktivnosti koje meni odgovaraju i budem što aktivnija, sa prijateljima. Da ne svedem svoj život na taj jedan aspekt. - Miljana K.S

-Ništa specijalno, šetnja, shoping - Anonimna čitateljica 

Moja rutina za smanjenje stresa  je bila u šetnjama i prirodi. To volim pa sam se u pauzama trudila to raditi. Naravno, ne može se čovjek potpuno isključiti, ali puno pomaže. Morala sam naći nešto da barem malo napunim baterije i skrenem misli.- Aleksandra P.

Nisam imala neku posebnu rutinu za opuštanje, ali mi je puno pomoglo to što smo bili u drugom gradu, pa smo imali priliku šetati i družiti se, što je odvlačilo misli od stresa. - Maida P.M 

7. Koliko ste postupaka prošli prije uspješnog ishoda?

 Prošli smo jedan ciklus i dva transfera u okviru tog ciklusa. -Miljana K.S

Imala sam jednu stimulaciju.prvi transfer sa svježim embrionom i 3 krio postupka - Anonimna čitateljica 

Prošla sam 1 vto i 1 krioembriotransfer neuspješno. 2 vto, ili 3 pokušaj bio je uspješan i sada imam divnu bebicu od 9 mjeseci. Bogu sam zahvalna na tome. Liječnici daju sve od sebe, mi dajemo sve od sebe, ali ipak mora još netko povući malo konce, u mom slučaju, vjerujem u Boga. -Aleksandra P.

Nažalost, uprkos našoj nadi, u tom postupku od 20 dobijenih embriona, nijedan nije bio dovoljno kvalitetan za zamrzavanje. Još jedno razočaranje. Ali, umjesto da me obeshrabri, to me bacilo na novo istraživanje. Posvetila sam se radu na kvaliteti jajnih ćelija, proučavajući sve što sam mogla napraviti da poboljšam šanse. Na sljedeću VTO otišla sam puno spremnija, hrabrija i, što je najvažnije, spremna na svaki ishod. I trud se isplatio. Dobili smo 16 embriona odlične kvalitete za zamrzavanje. Ponovo sam imala hiperstimulaciju, ali je saznanje o kvalitetnim embrionima bilo neprocjenjivo. Ubrzo je uslijedio kriotransfer, ali priča se ponovila. Plod je stao u devetom tjednu. - Maida P.M

8. Što vam je najviše pomoglo da ostanete pozitivni? 

 Partnerova podrška, povjerenje u medicinski tim i vto kliniku, otvorena komunikacija sa prijateljima i obitelji kao i razvijanje drugih životnih sfera. - Miljana K.S

-Uh, ne znam ni sama. Bilo je jako teških trenutaka. Tisuću puta sam htjela odustati, ali onda prođe par dana i opet misli u pravcu postupka. Valjda mi je ogromna želja bila najjači motiv - Anonimna čitateljica 

Uh,teško pitanje. Mislim da je podrška partnera važna, ali svakako najviše cilj i želja, mislim da to jedino može držati ženu pozitivnom. -Aleksandra P.

Nakon toliko uspona i padova, bilo je trenutaka kada sam pomišljala da odustanem. Bio je to težak period, ispunjen sumnjom i umorom. Ali onda sam digla glavu i shvatila da dugujem budućoj sebi još koju šansu. Taj unutrašnji glas, ta nezaustavljiva želja, vodila me je dalje. Odlučila sam se za drugi kriotransfer, sa nadom, ali i realnim očekivanjima. I ovog puta, sreća nam se osmjehnula! Transfer je bio uspješan i donio mi je prelijepu i laku trudnoću, a na kraju i moju predivnu kćer. Trenutak kada sam je prvi put ugledala bio je kruna svih ovih pet godina borbe, dokaz da se upornost isplati. - Maida P.M 

9. Kako su reagirali prijatelji i obitelj, jeste li im sve odmah govorili? 

Bili smo poprilično transparentni i obavještavali smo šta se događa, to je sprječavalo da stalno zapitkuju. Jedina situacija gdje to nije bilo optimalno je kada smo imali neuspjeli prvi pokušaj,jer sam osoba kojoj treba vrijeme da sama sa partnerom procesuira negativne osjećaje i situacije. Poslije toga otvaranje i komunikacija nisu nikakav problem.- Miljana K.S

Samo roditelji i 2 prijateljice su znale da smo u postupku IVF, ali ne i detalje istog -Anonimna čitateljica 

Prvi put sam govorila, poslije nisam. Tek nakon 3 mjeseca trudnoće rekli smo najbližima zbog prethodno lošeg iskustva. Neki su me podržavali, a neki nisu bili za to zbog mojih godina i straha od svega. Kasnije sam shvatila da oni ustvari nisu dovoljno jaki kao sto sam ja bila, pa su tražili neke izgovore možda sami za sebe, uglavnom su to bili ljudi bez djece.Na kraju nikoga nisam slušala, osim sebe. Nije uvijek bilo ugodno, ali čovek poslije shvati da svako živi svoj život.- Aleksandra P.

Tokom cijelog ovog procesa, bila sam poprilično otvorena i svima sam sve pričala. Nisam krila svoju borbu, i to mi je donijelo neizmjernu podršku i snagu. Crpila sam je od muža i obitelji, koji su bili moj stub, ali i od prijatelja i kolegica na poslu. Njihovo razumijevanje, ohrabrenje i prisustvo bili su neprocjenjivi. - Maida P.M

10. Kako ste se osjećali kad ste dobili pozitivan test? 

Uzbuđeno i oprezno da radovanje ipak nije prerano. - Miljana K.S

Osjećaj je bio neopisiv. Sreća, nevjerica, gledala sam u test i nisam mogla vjerovati da je to zaista moj pozitivan test. Pojavio se strah i tisuću pitanja. Da li je dobra beta, pa da li se dobro dupla, da li je embrion u maternici -Anonimna čitateljica 

Kada sam dobila pozitivan test prvo sam bila u nevjerici. Embrion je bio vraćen drugi dan, lošijeg kvaliteta na tanji endometrijum. Bilo je za nevjerovati, jako male šanse. Naravno da sam bila presretna, ali u isto vrijeme i bojažljiva za dalji ishod, znajući da je kod vto postupka doslovno sve etapa po etapa, kao neka igrica, i da to nije sve. Također prethodna kiretaža ostavila je velike posljedice i strah. Tako da sam sa partnerom sačuvala vijesti. Radovali smo se i sa nestrpljenjem čekali sljedeći pregled. - Aleksandra P.

Tokom ovog putovanja, imala sam tri pozitivna testa, tri trudnoće, a na kraju jednu bebu. Prvi test mi je donio nenormalnu sreću i radost, osećaj da je sve moguće. Svaki sljedeći test nosio je sa sobom nadu pomiješanu sa oprezom, strahom i strepnjom, ali i neizmjernom željom da se ovaj put ostvari. - Maida P.M 

11.Koji trenutak tijekom postupka vam je bio najteži i kako ste ga prebrodili? 

Najteže je bilo kad smo saznali da prvi transfer nije bio uspješan. Trebalo je 4-5 dana da se emotivno sve obradi sa partnerom i da se tijelo krene čistiti od hormonske terapije. Poslije toga bilo je lakše. Osim razgovora sa partnerom pomogao mi je fokus na stvari koje volim raditi,kao sto su plivanje i planinarenje. - Miljana K.S

Najteži su bili neuspjesi, trenutak kada stiže mail i beta negativna . To mi je bilo užasno, prebrodila sam ih tako sto sam se isplakala, gledala filmove. Naravno partner je bio velika podrška i bodrio me. -Anonimna čitateljica 

Ne znam šta bih izabrala kao najteži dio. Treba vam snage za sve. Da primate injekciju iako vas tijelo boli i umorni ste od svega. Poslije dođe neuspjeh, pa kiretaža,  intervencije. Onda muke opet sve ispočetka. Jedino što mogu reći je; velika želja za djetetom. Samo vam to može dati snagu da idete dalje i premostite sve prepreke. To je mene u toku postupka držalo. Možda nije dio pitanja, ali vjerujte mi, puno žena, kao i ja, i nakon trudnoće nailazi na puno prepreka. Moja trudnoća je bila visoko rizična. Više od pola trudnoće preležala sam u bolnici, pod infuzijama i antibioticima. Baš onda kada pomislite zašto, kakav će biti ishod, pokleknete i onda čujete otkucaje srca na monitoru i osjetite pokret. Nema ništa ljepše od toga. Sa 42 godine sam se ostvarila kao majka i dobila divnu djevojčicu koja se zajedno sa mnom lavovski borila. - Aleksandra P.

Najteži trenuci su upravo ti kada bih očekivala čuti otkucaje srca svoje bebe, a doktor bi, sa žaljenjem, izgovorio "Nažalost, plod je stao." Usljedile bi kiretaže, praćene emotivnim i fizičkim oporavkom. Ipak, sa svakim tim teškim iskustvom, uvijek bi se ponovo javljala nezaustavljiva želja da opet pokušam, da ne odustanem od sna. -Maida P.M

12. Što bi savjetovali ženama koje tek kreću u postupak?

 Naoružajte se fizički i psihički za borbu, nikada ne zaboravite da ste svom djetetu potrebni zdravi i pravi nakon borbe. Sudbina ima svoj čudan tajming i onda kada ga mi ne razumijemo. - Miljana K.S

Savjetovala bih prvenstveno da ne gube vrijeme, max 1 god ako ne dođe do trudnoće da idu kod stručnjaka za infertilitet. Da ne gube vrijeme na “obične ginekologe “ , da ne slušaju okolinu, babske savjete, da ne piju kojekakve travke. Da se ne srame svog problema, ali da paze kome se povjeravaju, ljudi znaju biti namjerno ili slučajno jako zli. Komentari “poput bit’ će samo se opusti” mene su užasavali, a to su mi govorili najbliži.Savjetovala bih i to da se žene koliko god mogu educiraju o vto, o svakom njenom dijelu i pričaju sa ženama koje prolaze ili su prošle isti. -Anonimna čitateljica 

Ženama koje tek kreću u postupak savjetovala bih da se ne plaše injekcija i hormona.Organizam se kasnije očisti. Da ne slušaju priče. Važno je naći liječnika kojem možete vjerovati. Godine nisu prepreka, ali se ne treba predugo čekati i gubiti vrijeme. Svima želim sreću da uspiju iz prvog pokušaja, ali iskreno, neće uvijek biti lako. Nađite snagu u sebi i svojoj želji prvenstveno, neka vas to vodi. Obavezno kada dođe do željene trudnoće važno je naći dobrog ginekologa. Uvjerila sam se na svom primjeru, dobar liječnik spašava trudnoću ako se sve otkrije i vidi na vrijeme. Na kraju, cilj je jedan, ali jako vrijedan, neprocjenjiv. Sretno svima. - Aleksandra P.

Ovo putovanje naučilo me puno o snazi, upornosti i važnosti podrške. Dijagnoza je do kraja ostala nepoznata, ali ja nisam odustala. Znala sam da imam negdje još snage, još volje, a najvažnije još ljubavi da je dam jednom malom biću.Isto bih savjetovala svim ženama koje tek razmišljaju o ovom putu, koje počinju svoju borbu ili su već umorne od postupaka: Dajte sve od sebe, jer nada uvijek postoji. Ishod je vrijedan svake suze, svake tablete, injekcije, pregleda i neprospavanih noci. - Maida P.M