"Žene pričaju" s Merimom Druškić Musić

 U novom nastavku serijala Žene pričaju razgovarala sam s Merimom Druškić — novinarkom, PR stručnjakinjom i influensericom, ali prije svega mamom djevojčice Imani. Merima otvoreno govori o trudnoći, porodu, izazovima i radostima majčinstva, ali i o tome kako je majčinstvo promijenilo njezin pogled na život, posao i samu sebe.

Jesi li doživjela trudnoću i što ti je bilo najizazovnije, a što najljepše u tom periodu?

Radovala sam se što ću uskoro upoznati ljubav svog života. Najizazovnije mi je bilo prvo tromjesečje, jer sam imala mučnine svaki dan, a najljepše kada sam počela osjećati prve pokrete bebe.

Koja je najveća lekcija koju si naučila kao majka svoje kćeri?

Iskreno, učim svaki dan. Svaki dan s njom donosi neku novu lekciju, ali definitivno — uz nju sam upoznala jednu novu, smirenu i strpljivu sebe.

Kako se tvoje iskustvo majčinstva uklopilo s promjenom karijere iz novinarstva u PR?

Novinarstvo je moja ljubav, ali rođenjem Imani znala sam da se više neću vratiti. Malo dijete i smjene u novinarstvu nisu išli zajedno. Nakon toga sam se posvetila PR-u, marketingu, a na kraju i influensingu koji mi je dao najviše slobodnog vremena. Tako mogu biti prisutna majka, a uz to i dobro zarađivati.

Koji je trenutak s tvojom kćeri koji ti je najviše ostao u sjećanju i zbog kojeg se uvijek nasmiješ?

Slikala sam je svaki mjesec u prvoj godini života, na dan kada puni mjesec. Kad je napunila 11 mjeseci, sve sam pripremila za slikanje, a Imani je baš tada napravila svoje prve korake — samo da mi pobjegne iz kadra! To je dan kad je prohodala i uvijek se nasmijem kad se toga sjetim.

Koji su tvoji mali rituali ili svakodnevne navike koje njeguješ sa svojom kćeri i zbog kojih se osjećate povezano?

Mi smo stalno zajedno. Ide u vrtić, ali prije i poslije toga, svo moje vrijeme pripada njoj. Sve radimo zajedno i ništa ne bih mijenjala. Imani je divno dijete — često se šalim da s njom mogu i na Mjesec. Volimo se zajedno spremati, a ona mi često uzme šminku ili se želi obući kao ja. U meni vidi uzor i često kaže: “Želim biti kao moja mama.”

Što ti je bilo najteže tijekom poroda i kako si se nosila s tim izazovom?

Kontrakcije, naravno! Drip je bio užasan. Bila sam spremna dati sve babici samo da mi olakša. Bol je stvarna, realna, i da je htjela, mogla mi je sve uzeti što imam, haha! Ali onda se rodila ona — moja Imani — i ništa prije toga više nije bilo važno.

Kako izgleda tvoj tipičan dan – kako uspijevaš kombinirati sve obaveze i vrijeme s kćeri?

Ustanem prva, budim nju, spremam doručak i vodim je u vrtić. Dok je tamo, radim sve svoje obaveze — to je moje produktivno vrijeme. Kad se vrati, idemo van, jedemo, šetamo, posjećujemo igraonice, i navečer se zajedno vraćamo kući.

Koji savjet bi dala mladim mamama koje se osjećaju nesigurno ili preplavljeno obavezama?

Da znaju da je to u redu. Sve smo mi nesigurne kad je dijete u pitanju, jer strahujemo da ne pogriješimo. Ali najvažnije je da mama bude dobro — kad je mama dobro, i dijete je dobro. Uzmite vrijeme za sebe kad god možete, nemojte zaboraviti sebe.

Što ti je osobno najviše pomoglo u prilagodbi na novu životnu fazu nakon poroda?

Želja da budem dobra mama.

Koji trenutak u karijeri ili privatnom životu ti je dao najviše ponosa i osjećaja ispunjenosti?

Nemam taj jedan trenutak. Trudim se od svakog trenutka napraviti ispunjen.

Ako bi mogla nešto savjetovati sebi iz vremena prije majčinstva, što bi to bilo?

Rađaj ranije.