Zašto volim prosinac (i zašto ove godine radim Blogmas)
Prosinac mi je oduvijek bio najdraži mjesec. Znaš onaj osjećaj kad samo čuješ riječ “prosinac”, pa ti se cijelo tijelo nekako smiri? E, baš tako bude meni. Prije nego što sam imala djecu voljela sam ga zbog atmosfere, ali otkad sam mama taj mjesec ima potpuno novu toplinu.
I baš zato sam ove godine odlučila napraviti nešto posebno: krenula sam s Blogmasom na svom blogu „Mamina riječ“, gdje ću svaki dan dijeliti neki mali dio blagdanskog života, majčinstva i naših prosinačkih trenutaka.
Lampice koje poprave i najtmurniji dan
Prvo što mi padne na pamet kad mislim na prosinac su lampice. Znam, jednostavno je, ali čim se pojave prve lampice po gradu, ja se odmah osjećam lakše. Kao da mi netko upali malo sunce u glavi, a kad to gledam s djecom, sve ima potpuno novi smisao.
Njihov izraz lica kad vide prvu okićenu ulicu… ma to te rastopi. Samo stanu, širom otvore oči i kao da na trenutak vjeruju da svijet može biti potpuno čaroban. I onda i ja tako stojim kraj njih i gledam. Ne mogu si pomoći.
Adventske tradicije koje sad imaju veću težinu
Prije sam imala neke svoje sitne rituale, ali ništa posebno. Otkako imam djecu, sve se promijenilo.
Čim dođe 1. prosinca, već znam da kreće otvaranje adventskog kalendara, ukrašavanje, planiranje i sve one sitnice koje im čine dan ljepšim.
I znaš što je najljepše? To što sad ja stvaram uspomene koje će njima jednog dana biti posebno drage.
Majčinstvo u prosincu sve uspori
Cijela godina uvijek nekako juri. Sve je hitno, sve je odmah,a kad dođe prosinac kao da sve malo stane. Više smo doma, više smo zajedno, više pričamo, više se smijemo.Čak i kad je vani hladno i kad padne mrak već popodne, nekako nam to postane dio čarolije.
Nered koji je samo u prosincu simpatičan
Zvuči smiješno, ali prosinački nered ima neku svoju slatkoću. Ukras u tenisici? Normalno. Kolačić ispod jastuka? A gdje će drugo.
Marker koji se cijelu godinu nije vidio, a sad je "nužan" za crtanje čestitki? Klasični prosinac. I umjesto da me živcira, ja se nasmijem. To su ti trenuci kad vidiš da kuća živi.
Zajedničko pečenje kolača
Prije sam kolače radila sama. Fino, uredno, po redu.
Danas? Pola tijesta završi na podu, pola u njihovim ustima, a ono što preživi ispadne najukusnije. Jer se smijemo, Jer radimo zajedno, jer moj sin drži valjak kao najveći kuhar na svijetu, a kći ga gleda kao da je osvojio olimpijske igre. To su trenuci koje želim pamtiti.
Prosinac me uvijek malo pogodi u emocije
Ne znam je li do kraja godine ili do te božićne atmosfere, ali prosinac me uvijek malo omekša. Uhvatim se kako gledam djecu i mislim: „Bože, kako brzo rastu…“
I onda se još više trudim zapamtiti svaki trenutak, Svaku lampicu, smijeh i svaku malu prosinačku ludost.
Zašto mi je prosinac najdraži mjesec
Zato što me vrati sebi. Vrati me obitelji. Vrati me onoj toplini koju sam voljela kao dijete. Možda je to razlog zašto mislim da će i mojoj djeci jednog dana prosinac biti najdraži mjesec, jer smo ga živjeli zajedno, punim srcem. I zato radim Blogmas. Da sve te male trenutke stavim na jedno mjesto, da ih podijelim i zauvijek sačuvam.
0 Primjedbe