Blogmas #17 - kako uključiti djecu u kućanske aktivnosti tokom blagdana

 Kako uključiti djecu u kućanske aktivnosti tijekom blagdana

Ne da bi bilo savršeno, nego da bude naše

Blagdani su ono doba godine kad svi imamo neku sliku u glavi: čista kuća, miris kolača, djeca koja se igraju u pidžamama i mama koja sve stiže.

Realnost? Mrvice posvuda, suđe koje se samo množi i djeca koja u sekundi naprave kaos dok si se okrenula po krpu. I znaš što? To je sasvim u redu. Godinama sam mislila da djecu treba maknuti iz “pravih” kućanskih poslova jer je tako brže i mirnije. I je — brže je. Ali nije ljepše.Otkako ih uključujem, blagdani su glasniji, sporiji i neuredniji… ali i topliji.

Ne uključujem ih da pomognu – nego da budu dio toga

Prva velika istina: kad djecu uključuješ u kućanske aktivnosti, ne radiš to zbog pomoći.Ako očekuješ da će oprati pod kako treba ili složiti stol kao odrasli — razočarat ćeš se i sebi pokvariti živce.Ja ih uključujem jer želim da osjete da pripadaju. Da je kuća i njihova. Da blagdani nisu nešto što mama “odradi”, nego nešto što zajedno stvaramo. i da, to znači da će brisati prašinu samo po jednom mjestu. I da će se više igrati krpom nego čistiti. Ali osjećaj koji dobiju vrijedi više od savršeno obrisane police.

Male aktivnosti za male ruke

Djeci ne treba davati “velike zadatke”. Treba im dati njihove zadatke.

Kod nas to izgleda ovako:

slažu salvete na stol (ne savršeno, ali s ponosom)

dodaju sastojke za kolače

miješaju tijesto (čak i kad znam da ću kasnije ribati zdjelu)

biraju gdje će stajati ukras

brišu stol nakon jela (i sebe usput)

Njima to nije kućanski posao. Njima je to igra, a meni je to ulaganje u zajedništvo.

Pečenje kolača: kontrolirani kaos

Ako postoji trenutak kad sam morala pustiti kontrolu, to je pečenje kolača s djecom. Brašno leti, tijesto nestaje, a pod izgleda kao da je prošla mala snježna ololuja. Ali onda ih gledaš kako su ozbiljni. Kako se trude. Kako se smiju kad nešto ispadne krivo. Shvatiš da nije poanta u kolačima. Poanta je u tome da jednog dana, kad osjete miris cimeta, pomisle na dom.Blagdani se ne pamte po savršenim linijama — pamte se po osjećaju.

Spremanje koje ne mora biti kazna

Prije blagdana uvijek ima više pospremanja. I iskreno — ima dana kad mi se ne da objašnjavati, čekati i ponavljati sto puta. Ali kad djecu uključim, pokušavam to ne pretvoriti u kaznu. Ne govorim: “Moraš pospremiti.” Kažem: “Hajdemo to napraviti zajedno.”Glazba, malo smijeha, ponekad utrka tko će prije skupiti igračke. Nije savršeno. Ali je lakše i meni i njima.

Djeca vole biti korisna (samo mi to zaboravimo)

Jedna stvar me svaki put iznova iznenadi: djeca vole osjećaj da su korisna. Vole kad ih se pita. Kad se njihovo mišljenje računa. Kad dobiju zadatak koji je “pravi”. Blagdani su savršeno vrijeme za to jer sve ionako radimo sporije. Nigdje ne jurimo. Imamo vremena. I možemo si dopustiti da nešto traje dulje.

Pusti da ne bude savršeno

Ovo je možda najvažnije:

Ako želiš uključiti djecu, moraš se pomiriti s tim da ništa neće izgledati kao s Instagrama.

Jelka će biti čudno okićena.

Stol će biti šaren.

Kolači će biti nejednaki.

Ali će biti vaši.

I jednog dana, kad se toga budu sjećali, neće pamtiti je li sve bilo čisto nego da su bili dio nečega.

Blagdani nisu projekt. Oni su uspomena.

Kućanske aktivnosti tijekom blagdana nisu samo posao koji treba obaviti. One su prilika da djeca nauče, da se povežu i da osjete toplinu doma. Ne moraš sve. Ne moraš savršeno. Blagdani nisu ono što napraviš sama, blagdani su ono što napraviš zajedno.