Blogmas #3 - Blagdani u mješovitoj obitelji

Božić u našoj mješovitoj obitelji: kršćanka iz Hrvatske i muž iz druge kulture

Često me ljudi pitaju kako funkcionira naš Božić s obzirom na to da je moj muž musliman iz jedne treće zemlje. Mnogi očekuju neku dramatičnu priču, kao da se kod nas vodi diplomatska rasprava svaki put kad donesemo kutiju ukrasa iz podruma,a  istina je sasvim jednostavna: Božić u našoj kući izgleda baš kao u većini hrvatskih obitelji.

Ja sam kršćanka, on je musliman. Ja sam odrasla u Hrvatskoj, on je odrastao daleko od naših običaja. Ipak, kad dođe prosinac, jedino što osjetimo u kući je obiteljska toplina, dječje veselje i blagdanski kaos oko kićenja bora.

Svi zajedno kitimo bor

Najviše što ljude iznenadi je da kod nas nema “moja tradicija, tvoja tradicija.” Djeca skaču, vesele se, otimaju se oko kuglica, ja pokušavam unijeti barem malo reda, a on je tu i potpuno uključen.

Stavlja vrh bora, dodaje lampice, pazi da djeca ne sruše bor prije nego što ga upalimo, donese sok kada vidi da situacija ide prema živčanom slomu i smiruje djecu kad se oko iste kuglice raspravljaju kao da dijele imovinu.

On nije promatrač. Nije gost u našem Božiću. On je dio našeg doma i dio svega što radimo, od dekoracija do pripreme blagdanskog stola.

Obiteljski Božić bez dramatike

Uvijek kažem da je Božić moj blagdan i moja vjera. On to poštuje. Ne glumi da je dio onoga što nije, ali pripada našoj obitelji i sudjeluje u svemu što radimo – dekoracije, pripreme, kućni poslovi, briga za djecu.

Na isti način ja poštujem njegove običaje i vjeru. Nema dramatike, pritisaka ili potrebe da se jedna strana “topi” u drugoj. Dovoljno je uzajamno poštovanje, i sve se posloži samo.

Moj muž je odrastao u kulturi koja nema veze s našom. Ne dijeli naše tradicije, navike ni način proslava. I to nikada nije bila prepreka. Njegova kultura je njegova. Moja je moja. A naša obitelj je – naša. I to funkcionira bolje nego što mnogi misle.

Djeca odrastaju u prirodnom okruženju dviju kultura

Naša djeca rastu u kući gdje su dvije kulture potpuno normalne. Njima je prirodno da mama ima svoje blagdane, a tata svoje. Nigdje nema zbunjenosti, podjela ili dilema. Vide da se poštujemo, surađujemo i zajedno stvaramo dom.

Djeca najbolje osjete kada se stvari rade iz ljubavi, a ne iz obaveze. Zato im je naš Božić isti onakav kakav bi bio da obje strane dolaze iz iste tradicije — obiteljski dan pun veselja, smijeha i topline.

Kako integriramo običaje oba roditelja

Osim božićnog kićenja bora, sudjelujemo u svim drugim aktivnostima koje stvaraju obiteljsku atmosferu. Moj muž pomaže u pripremi hrane, pospremanju kuhinje i brizi za djecu, baš kao svaki suprug koji voli svoju obitelj.

S druge strane, ja poštujem njegove običaje i pomažem im da budu dio svakodnevnog života naše djece. Nema potrebe za pritiscima, skrivenim pravilima ili osjećajem da se netko mora žrtvovati. Dovoljno je poštovanje, suradnja i ljubav, i sve se prirodno posloži.

Mješovita obitelj i prednosti za djecu

Djeca rastu u kući gdje su različite kulture potpuno normalna stvar. Nauče da mama ima svoje blagdane, tata svoje, i da svi zajedno mogu uživati u obiteljskim trenucima. To im je najveća lekcija: poštovanje, suradnja i zajedništvo.

Kroz svakodnevne aktivnosti, od dekoriranja do pripreme kolača i zajedničkih šetnji, djeca uče da razlike ne znače sukob, nego priliku za obogaćivanje života i iskustava.

Funkcionira jer smo normalna obitelj

Kad me ljudi pitaju “kako to funkcionira”, uvijek se nasmijem i kažem:

"Funkcionira tako da smo normalna obitelj."

Nema posebnih pravila, tajnih formula ili komplikacija. On poštuje moj Božić, ja poštujem njegovu vjeru. A zajedno stvaramo ono što je najvažnije: siguran, topao i miran dom, u kojem djeca osjećaju ljubav i sigurnost.

Na kraju dana, to je sve što treba. I zbog toga Božić u našoj mješovitoj obitelji izgleda potpuno prirodno, jednostavno i najnormalnije na svijetu.