Blogmas #31 - Zadnji dan godine i sve priče koje nosi sa sobom

  Silvestrovo – zadnji dan godine i sve priče koje nosi sa sobom
Između povijesti, običaja i onih starih priča koje se šapuću uz vatru

Silvestrovo. Sama riječ ima neku težinu. Nije samo još jedan datum u kalendaru. To je dan kad se sve nekako zbraja. Godina iza nas, nova pred nama, a mi negdje između, umorni, zahvalni, puni nadanja i pomalo nostalgični. I dok danas Silvestrovo često povezujemo s dočekom, bukom, vatrometom i ponoćnim poljupcima, iza tog datuma krije se puno dublja priča.

Kako sam veliki ljubitelj povijesti i starih običaja, oduvijek me zanimalo – tko je zapravo bio Silvestar i zašto baš on označava kraj godine?

Tko je bio sveti Silvestar

Sveti Silvestar bio je papa u 4. stoljeću, u vrijeme velikih promjena za kršćanstvo. Rođen je u Rimu, a papa je postao 314. godine, u doba cara Konstantina Velikog. To je bilo vrijeme kada kršćani više nisu bili proganjani kao prije, nego su napokon počeli slobodno živjeti svoju vjeru.

Silvestar se ne spominje kao veliki propovjednik ili mučenik, ali njegova uloga bila je izuzetno važna. Za vrijeme njegova pontifikata kršćanstvo je iz progonjene vjere postalo priznata i prihvaćena religija. Gradile su se prve velike crkve, postavljali temelji onoga što danas poznajemo kao Crkvu.

Kako je završio svoj život

Sveti Silvestar umro je prirodnom smrću 31. prosinca 335. godine. Nije mučenik, nije stradao nasilno, ali je ostao zapamćen kao papa koji je živio u prijelomnom razdoblju. Upravo zbog datuma njegove smrti, 31. prosinca postao je njegov blagdan – Silvestrovo. Zanimljivo je kako je dan koji je bio posvećen jednom mirnom papi s vremenom postao sinonim za buku, slavlje i dočeke. Povijest ima smisla za ironiju.

Zašto se kraj godine veže baš uz Silvestra

Kraj godine oduvijek je bio posebno vrijeme. U starim kulturama to je bio trenutak kada se zatvara jedno poglavlje i otvara drugo. Ljudi su vjerovali da je to noć kad se svijet malo „otvori“, kad granica između starog i novog postane tanka. Silvestrovo se savršeno uklopilo u tu simboliku. Smrt jednog pape označila je kraj, a nova godina početak. Tako je taj datum postao više od crkvenog blagdana – postao je prijelaz.

Kako se nekad dočekivala Nova godina

Prije nije bilo vatrometa, koncerata ni velikih dočeka. Nova godina dočekivala se u kući, u krugu obitelji. Ljudi su se trudili da kuća bude čista, jer se vjerovalo da kako uđeš u novu godinu, takva će ti biti cijela godina. Posebno se pazilo da se 31. prosinca ne svađa, ne plače i ne govori ružno. Sve se „zatvaralo“ u miru.

Hrana i obilje

Na Silvestrovo se jelo ono što simbolizira obilje. U mnogim krajevima to je bila svinjetina, jer se vjerovalo da svinja „gura naprijed“, za razliku od peradi koja „kopa unatrag“. Riba se često izbjegavala, jer se smatralo da sreća može „otplivati“. Kruh, kolači i vino morali su biti na stolu, jer prazna trpeza značila je siromašnu godinu.

Stari običaji i vjerovanja

Jedan od najraširenijih običaja bio je da se točno u ponoć otvore vrata ili prozor kako bi stara godina izašla, a nova ušla. Negdje se pucalo iz pušaka ili se lupalo loncima kako bi se otjeralo zlo i nesreća. U nekim krajevima ljudi su palili svijeće i promatrali plamen. Ako je plamen bio miran – godina će biti dobra. Ako je treperio – očekuju se promjene.

Babske priče koje su se prenosile

E sad dolazimo do onog dijela koji se najviše pamti – babske priče. One koje su se prenosile šaptom, uz peć ili pod dekom.

Govorilo se da se na Silvestrovo ne smije ništa posuđivati, jer ćeš cijelu godinu „davati“. Da se ne smije iznositi smeće navečer, da ne izbaciš sreću iz kuće. Da prva osoba koja uđe u kuću nakon ponoći donosi sreću ili nesreću, ovisno o tome tko je. Posebno se pazilo tko prvi čestita Novu godinu. Djeca su se slala susjedima jer se vjerovalo da dječja čestitka donosi radost.

Silvestrovo i snovi

Stare žene su govorile da snovi u noći s 31. prosinca na 1. siječnja nose poruke. Nije se sve shvaćalo doslovno, ali se obraćala pažnja. Ako sanjaš vodu – promjene. Ako sanjaš vatru – strast ili svađe. Ako sanjaš djecu – radost.

Tišina prije nove godine

Iako danas Nova godina počinje glasno, nekad se Silvestrovo završavalo tišinom. Molitvom. Razmišljanjem. Ljudi su se zahvaljivali za ono što su preživjeli, a ne samo za ono što su dobili.Možda je baš to nešto što bismo mogli vratiti.

Zašto volim ovakve priče

Volim znati što je bilo prije. Volim običaje koji nisu savršeni, ali imaju dušu. Silvestrovo me podsjeća da vrijeme ide dalje, bez obzira na to kako ga mi dočekali. Ali i da imamo izbor – hoćemo li stati na trenutak i osjetiti taj prijelaz. Možda nećemo paliti svijeće da gledamo plamen. Možda nećemo slušati babske priče. Ali možemo zastati. Udahnuti. Pogledati oko sebe.

Silvestrovo nije samo kraj godine. To je mali podsjetnik da svaka godina, sa svim svojim lomovima i ljepotama, ipak završi, a nova uvijek dođe. I to je, zapravo, najljepši običaj od svih.