Blogmas #5 - Sveti Nikola u našem domu

 Sveti Nikola s djecom: mali rituali, velika radost

Znaš ono kad osjetiš da se bliži Sveti Nikola pa te odmah nešto toplo uhvati oko srca? Kao da si se vratila u svoje male godine. Meni je taj osjećaj svake godine isti. I to je nešto što nikad nisam prerasla, i mislim da neću. A sada, kad imam djecu, sve je dobilo novu dimenziju. Nekad sam čekala Svetog Nikolu zbog sebe, a sada ga čekam zbog njih – i iskreno, to je najljepši dio roditeljstva.

Gledam kako njih dvoje rade nešto što sam i ja radila kao dijete i shvaćam kako se povijest doslovno ponavlja, ali na najljepši mogući način.

Čizmice i iščekivanje: mali rituali iz djetinjstva

Sjećaš li se onog trenutka kad si kao dijete cijeli dan razmišljala o čizmicama? Samo čizme, ništa drugo ti nije bilo u glavi. Mama kaže da ih treba očistiti i odjednom postaješ najodgovornije biće na svijetu. Ne ideš spavati dok nisi sigurna da su sjajne, kao da dolaze ravno iz dućana.

Isti osjećaj sada gledam kod svoje djece. Svaki put se nasmijem jer vidim samu sebe u njihovim pokretima. Čak i način na koji se saginju nad čizmicu kao da čiste najskuplju stvar na svijetu. Oduševljena sam koliko mali ljudi mogu sve raditi sa sto posto srca.

Kako djeca pripremaju svoje čizmice

Njih dvoje sjednu na pod, svatko sa svojom čizmicom, i počne to njihovo čišćenje. Uzmu krpicu koja nije krpica nego pola mog kuhinjskog ubrusa, ali njima je to savršeno.

Kreće predstava: jedan čisti pet sekundi pa gleda drugoga da vidi je li brži. Onda se malo posvađaju oko toga tko bolje radi, ali su to mini-svađe koje traju dvije sekunde i odmah se pretvore u smijeh. Nakon toga me pitaju jesu li čizmice dovoljno uredne. Gledam ih i topim se jer vidim koliko im je to stvarno važno.

Kad završe, stave čizmice na prozor kao da postavljaju nešto svečano. I onda kreću pitanja – a pitanja, majko mila, kao da je Sveti Nikola njihov poslovni partner. Kada dolazi? Koliko se zadržava? Hoće li vidjeti crtež koji su ostavili? Je li umoran od puta? Ja sve odgovaram, ali uz smiješak koji jedva skrivam. Oni sve shvaćaju ozbiljno i uđem s njima u taj njihov mali svijet.

Večer prije: napetost i uzbuđenje

Večer prije u kući se osjeti napetost od uzbuđenja. Već oko sedam me pitaju je li vrijeme za krevet jer znaju da Sveti Nikola dolazi samo kad svi spavaju. Čim legnu, uvuku se pod pokrivač kao dva mala ježića, a oči im sjaje iz kreveta. Nikad brže ne zaspu nego te noći.

Ta kombinacija iščekivanja i radosti čini prosinačke večeri posebnima. I dok oni spavaju, ja sjednem, pogledam lampice i osjetim mir. Svaka mala priprema, svaki smijeh i nestrpljenje – sve to čini Božić živim i čarobnim.

Jutro Svetog Nikole: eksplozija sreće

Jutro poslije je posebna priča. Čim ih čujem kako se bude, odmah znam što ih je probudilo. Nisu sunce, budilica ni moj glas – to je čista dječja želja. Kao dva raketa polete prema prozoru. Spotiču se jedno o drugo, zovu me iz hodnika i vrište kao da pola grada došlo u naš stan. A onda ugledaju darove i nastaje potpuni spektakl.

Gledam ih dok smiju I prepričavaju jedno drugome što se dogodilo. Njihove priče traju pola jutra, a svaka nova verzija je smješnija od prethodne. I tada shvatiš da su ovakve sitnice ono što djeci stvara djetinjstvo. Ne trebaju velike stvari ni skupi pokloni. Dovoljna je čizmica i njihova mašta.

Roditeljstvo koje te vraća u djetinjstvo 

Meni to sve vraća moju malu djevojčicu iz prošlosti. Vidim se kroz njih. Osjetim opet miris zime, napeto iščekivanje, radost kad vjeruješ u svijet pun dobrote. Roditeljstvo ima tu moć da te vrati u najljepši dio sebe, a prosinac tome samo pomaže.

Sveti Nikola mi je postao draži otkad sam mama nego ikad prije. Sada znam koliko malo treba da djeca budu sretna. Njihove sitne radosti ostavljaju trag koji će nositi cijeli život. Možda će jednog dana i oni čistiti čizmice sa svojom djecom i sjetiti se kako smo to mi radili zajedno. Ta misao mi je predivna.

Mali rituali, velike uspomene

Ovaj mali prosinački običaj jedan je od mojih najdražih. Povezuje nas, stvara uspomene i daje osjećaj da radimo nešto jednostavno, ali veliko. Svake godine nas podsjeća da su male stvari najveće.

Uz smijeh, sitne rituale, puno pitanja i još više ljubavi – Sveti Nikola u našoj kući ima posebno mjesto. Čizmice su male, a radost koju donose ogromna.