Blagdani u Njemačkoj: kako se sve promijeni kad promijeniš grad

Kad pogledam unazad na naše godine u Njemačkoj, prvo što mi padne na pamet je razlika između života u manjem gradu i života u većem gradu, pogotovo kad dođu blagdani. Mi smo prvih sedam godina živjeli u mirnom, malom mjestu. Bio je tih, uredan, sve na svom mjestu, ali iskreno blagdani tamo nisu imali puno života. Grad se svake godine okitio isto, kao da netko stisne „copy–paste“, bez ijedne nove ideje.

Lampice su bile iste, božićno drvce isto, program — ako se to uopće može nazvati programom — uvijek kratak i bez pravog ugođaja. Nije bilo aktivnosti za djecu, nije bilo zabave ni raznolikosti. Doslovno sedam godina isto. Prvo možda i ne primijetiš, ali kako vrijeme prolazi, sve više shvaćaš da blagdani prolaze bez onog toplog osjećaja koji smo navikli imati.

Bilo je par štandova, malo kuhanog vina, možda netko svira harmoniku ili gitaru, ali to je otprilike bilo sve. Zvuči simpatično, ali kada si tamo iz godine u godinu, počneš osjećati monotoniju. A kad imaš djecu, to postaje još očitije. Oni očekuju nešto posebno, nešto što će im ostati u sjećanju, a mi nismo imali što ponuditi osim kratkog obilaska „trga“ i povratka kući.

Preseljenje u veći grad: blagdanska čarolija

I onda smo se preselili u veći grad i sve se promijenilo.

Prvi put kad smo izašli u šetnju u vrijeme adventa, ja sam se osjećala kao dijete. Sve je bilo živo, puno boja, glazbe, ljudi, lampica, mirisa… kao da je grad živnuo u jednom danu. Ono što me najviše oduševilo je da svake godine dodaju nešto novo. Nikad nije isto. Uvijek je neki novi kutak, nova rasvjeta, novi ukrasi, nešto čega prošle godine nije bilo.

Odjednom sam osjetila onaj osjećaj iščekivanja koji sam imala kao dijete – kad jedva čekaš vidjeti što te čeka u gradu kad padne mrak.

Blagdani i djeca: svaki detalj ima značaj

Najljepši dio svega je što u većem gradu misle na djecu. Baš misle. To je ono što nam je najviše nedostajalo svih onih godina.

Ovdje ima programa za djecu na svakom koraku: predstave, radionice, mini vlakići, kućice s kreativnim radovima, mali koncerti, dječje pjesme, pa čak i likovi iz bajki koji šetaju okolo. I svake godine dodaju nešto novo.

Kao roditelj odmah osjetiš koliko je to važno. Djeci ne treba puno — samo malo čuda, malo pažnje, malo nečega što nije svakodnevica. Ovdje to dobiju bez ikakvih problema. Vidim kako im se oči sjaje kad ugledaju velike ukrase, kad čuju glazbu, kad vide djecu koja trče okolo, kad osjete da se nešto događa baš za njih.

Zašto veći grad mijenja doživljaj blagdana

U manjem gradu često sam imala osjećaj da blagdani prolaze, a da ne ostavljaju trag. Ovdje se svaka godina pamti. I ne samo djeci, nego i nama odraslima.

Lampice u velikom gradu nisu samo lampice. One mijenjaju ugođaj. Kad krene advent, kao da se diže zastor i sve postaje toplo, veselo i življe. Ne događa se da izađemo u šetnju i kažemo: „Pa ovo je isto kao lani.“ Ne, ovdje se svaki put iznenadimo.

Preseljenje nam je donijelo mir u svakodnevici, ali i uzbuđenje u posebnim danima. Naučila sam da okolina jako utječe na to kako doživljavamo blagdane, i da ponekad stvarno treba promijeniti grad da bi se vratila čar.

Mala čuda i velika sreća

Blagdanska čarolija sada nam znači puno više. Miris kuhanog vina, svjetla koja trepere u mraku, božićni štandovi, miris kolača… sve to stvara atmosferu koju ne mogu opisati riječima. Za nas je svaki izlazak u grad avantura, svaka šetnja ima svoj šarm, a djeca pamtit će ove trenutke zauvijek.

I sada, kad pogledam sve što nam je preseljenje donijelo – ne samo više prostora, nego i više čarolije – shvaćam da je to vrijedilo svake selidbene kutije. Grad je postao naše novo mjesto čarolije, a blagdani su ponovno ono što trebaju biti: veseli, topli i nezaboravni.