Žene pričaju - Loše iskustvo s poroda

Porod nije uvijek onakav kakav zamišljamo. Mnoge žene imaju i loša iskustva, čitateljica Mateja Jankavić odlučila je podijeliti svoju iskrenu priču.

Kako je započeo tvoj porod i koje su bile prve emocije?

Tog petka u pola noći počeli su mi trudovi. Muž me odmah vozio u KBC Sestre Milosrdnice (Vinogradska), gdje su ustanovili da sam otvorena 4 cm i odmah su me smjestili u rađaonicu. Emocije su bile izmiješane – od sreće do umora. Jedva smo čekali našeg malenog bracu. Kćer je tada imala nepunih tri godine i to je bio prvi put da sam bila bez nje. Bilo mi je teško zbog toga, ali sam bila zahvalna što je svekrva bila s njom. Muž je bio uz mene cijelo vrijeme.

Jesi li tijekom poroda osjetila da tvoj glas i želje nisu bili dovoljno poštovani?

Da, tijekom poroda nije bilo lako. Iako sam jasno rekla da želim epiduralnu, prvo su mi rekli da mi nije potrebna jer sam otvorena 4 cm i da ću brzo roditi. Na moju upornost su mi je ipak dali, ali tek nakon što sam imala nesnosne bolove. Kada sam htjela nešto pitati, često su mi odgovarali da će netko uskoro doći, ali nitko nije odmah reagirao na moje želje i potrebe.

Koji je bio najteži trenutak tijekom cijelog poroda?

Najteži trenutak bio je kada je babica došla i rekla: “Sad je dosta, gospođo, cijelu noć ste tu, sad ćete se poroditi.” Doslovno mi je zabila ruke duboko i silom izvukla dijete. Osjećaj je bio grozan, čak i unatoč epiduralnoj. Nakon poroda, babica mi je bez takta rekla da dijete ima šesti prst, što nas je potpuno šokiralo.

Kako su se liječnici i babice odnosili prema tebi?

Nažalost, nisam se osjećala podržano. Liječnici su nam odmah rekli da dijete ima polidaktiliju, da će biti mentalno retardirano i da će morati uzimati lijekove opasne za srce, bez ikakvih riječi utjehe ili suosjećanja. Babice su često bile neljubazne i neosjetljive na moje osjećaje.

Jesi li se u nekom trenutku osjećala uplašeno ili nemoćno?

Da, osjećaj straha i nemoći bio je konstantan. Čekala sam vijesti, pitala se zašto mi nisu ranije rekli o problemima, pretraživala sam internet i nisam znala kome se obratiti. Sve to je bilo vrlo stresno i bolno.

Jesi li dobila dovoljnu podršku tijekom i nakon poroda?

Podrška je bila oskudna. Tijekom poroda sestre su me povremeno bodrile, ali nakon poroda nitko nije došao pružiti ohrabrenje ili objašnjenje. Osjećala sam se prepuštenom sama sebi i svom strahu.

Koje su fizičke ili emocionalne posljedice ostale nakon poroda?

Emocionalne posljedice su velike. Trauma zbog riječi i tretmana koje sam doživjela još traje. Fizički sam imala problema nakon što sam zbog nesterilnog pribora dobila bakterijsku infekciju, što me je dovelo do bolničkog liječenja na devet dana. Sin je imao i niz pregleda i terapija zbog razvoja, ali danas je zdrav i snažan dječak.

Jesi li imala osjećaj da su tvoje potrebe i želje zanemarene?

Da, imala sam taj osjećaj više puta tijekom poroda i poslije. Moje želje i pitanja često nisu uzimani u obzir, a informacije su nam davane bez takta i suosjećanja.

Kako si se nosila s tim iskustvom u danima i mjesecima nakon poroda?

Iskreno, dugo sam teško podnosila sve to. Bila sam u suzama, nisam htjela pričati o svemu jer bi me to slomilo. Uz pomoć nekih stručnjaka i podršku supruga, počela sam se polako nositi s traumom i brigom za sina.

Koju bi poruku ili savjet dala ženama koje se spremaju na porod, a boje se lošeg iskustva?

Drage žene, koliko god bilo teško, svaki porođaj ima svoj razlog i tijek. Ne bojte se,anđeo dolazi u pravom trenutku. Čak i kada je teško na početku, kasnije će biti bolje. I neka vam braća ne odrastaju bez sestara. 

Imate li i Vi slično iskustvo? Pišite u komentarima.