Završena sezona snimanja božićnih filmova

Morala sam ovo podijeliti s vama 🤭
Prosinac mi je oduvijek najdraži mjesec. Lampice, miris kolača i naravno filmovi koje ne prestajem gledati čim zahladi. Kad dani postanu kraći, moj cozy ritual počinje: barem dva božićna filma tjedno, dekica i šalica kakaa.

Sigurno i vi imate svoje male rituale koji vas vraćaju u taj poseban osjećaj Božića. Za mene ti filmovi nisu samo priče o snijegu i ljubavi, oni su mali podsjetnik da uvijek postoji trenutak da zastanemo i prepustimo se čaroliji. Zato sam odlučila istražiti što se događa iza kulisa jer vjerujte mi, nije sve onako kako izgleda.

Znate li što je najsmješnije? Sezona snimanja božićnih filmova sada je završila. I da, snimali su ih cijelog ljeta dok smo mi pili limunadu i skrivali se od sunca. Nevjerojatno je koliko truda stoji iza svake “pahulje” koju vidimo na ekranu. Zato sam skupila 100 zabavnih činjenica o tome kako nastaje ta filmska čarolija.

Božićni filmovi izgledaju kao bajka u snijegu, ali većina ih nastaje usred ljeta. Glumci nose debele kapute, šalove i kape dok se znoje pod reflektorima. Njihov dah na hladnoći? To je trik kamere, dim iz strojeva ili digitalna obrada. Pahulje koje vidimo često su od plastike, kukuruznog škroba, sapunskih mjehurića ili recikliranog papira.

Snijeg koji izgleda mekan i pahuljast često je stiropor usitnjen u kuglice. Prozori “zamrznuti od hladnoće” obojeni su glicerinom ili sprejem koji stvara efekt leda. Kolači na stolu često su od gline ili plastike, a kuhano vino u rukama glumaca zapravo je sok ili čaj. Snjegovići ponekad imaju ugrađene male grijače da se tope u pravom trenutku.

Krovovi puni snijega često su od pjenastih ploča, a reflektori ih obasjavaju da izgledaju realno.
Iza scene uvijek vlada kaos. Pahulje se lijepe za kosu, odjeća je mokra, a ekipa snijeg skuplja lopatama da bi ga reciklirala za iduću scenu.
Snježne oluje kombinacija su ventilatora i pjene, što ponekad stvara urnebesne situacije.

Statisti nose maske kako ne bi udisali umjetni snijeg, a kamere se prskaju glicerinom da prizor izgleda mutno i hladno.
Djeca-statisti često misle da je Djed Mraz stvaran i u sred scene počnu nabrajati poklone, a vi možete zamisliti smijeh glumaca.
Glumci drže kockice leda u ustima da im dah bude vidljiv, a šminkeri brišu pahulje s lica i kose.

Reflektori proizvode toplinu koja topi snijeg, pa se stalno dodaje nova umjetna pahulja.
“Zaleđene lokve” izgledaju stvarno, ali su epoksidne i skliske. Scene klizanja snimaju se na pločama premazanim glicerinom, a kad stoje uz kamin, vatra je prava. Mini topovi, spužve umjesto gruda i zvuk vjetra dodan naknadno stvaraju iluziju zime.

Setovi u Hallmark filmovima često se ponovno koriste, a Kanada je popularna zbog gradova koji nalikuju američkim. Umjetni gradići u studiju ili na ulicama stvaraju iluziju prave zime, a prozori su prskani sprejevima za “hladnoću”.

Čak i kada kamera snima savršenu pahulju, iza scene je puno smijeha, znoja i improvizacije. Glumci se često smiju jer znaju da u šalici drže sok, da pahulje peku oči i da je “božićno jutro” snimljeno u kolovozu. Ipak, sve to stvara magiju koju vidite na ekranu.

Što kažu glumci:

Alison Sweeney: “Snimati božićni film u srpnju je urnebesno. Stalno se znojimo u džemperima, ali trudimo se da hladnoća izgleda uvjerljivo.”

Jonathan Bennett: “Iako je vruće, morate unijeti osjećaj zime i Božića u svaki kadar.”

Pat Mills (redatelj): “Bolje snimati ljeti nego u stvarnoj zimi, kad snijeg može izgledati prljavo i neuredno.”

Sarah Drew: “Uvijek se smijemo kad vani gori sunce, a mi glumimo snježnu oluju.”

Lacey Chabert: “Nositi džempere i rukavice na 30°C je izazov, ali publika to nikad ne bi pogodila.”

Candace Cameron Bure: “Svaki kadar snijega i lampica rezultat je preciznog planiranja i puno improvizacije.”

Kad razmišljam o tome kako se božićni filmovi snimaju ljeti, s umjetnim snijegom i pažljivo pripremljenim detaljima, odmah pomislim na majčinstvo. Ni majčinstvo nije uvijek onako “idilično” kako izgleda na Instagramu ili fotografijama. Iza osmijeha stoje neprospavane noći, suze i puno truda koji nitko ne vidi.

Ali baš kao što filmski tim stvara čaroliju od stiropora i sapunice, tako i mi mame svakodnevno stvaramo čaroliju od malih trenutaka, toplih zagrljaja, mirisa večere, uspavanki u gluho doba noći. U božićnim filmovima glumci glume hladnoću usred ljeta, a mi glumimo mir i strpljenje dok smo iznutra ponekad umorne i zabrinute.

Sve te pahulje, lampice i pažljivo složeni kadrovi podsjećaju me na organizaciju života oko djece. Ništa nije spontano, sve je planirano, a publika vidi samo čaroliju. I baš kao što nas filmski set uvjeri da snijeg pada i hladno je, i mi majke svojim trudom i ljubavlju stvaramo osjećaj topline i sigurnosti, čak i kad kaos vlada. Snijeg je umjetan, ali osjećaj je stvaran. Svaki osmijeh, svaki zagrljaj, svaki mali ritual, prava je čarolija.