Danas s nama svoju priču dijeli Tatjana Stojanovski, mama troje djece, žena čija snaga, iskrenost i životna mudrost inspiriraju.
Tatjana govori o svojim trudnoćama, iskustvima s porodima, o tome kako balansira karijeru i obitelj, te kako i dalje njeguje svoj identitet dok svakodnevno grli ulogu majke, supruge i žene koja ne odustaje od sebe.
Kako si doživjela svoje trudnoće – koje su bile najveće radosti, a koji izazovi koje nikada nećeš zaboraviti?
Moja prva trudnoća bila je visokorizična i samim time i najteža. Mojoj brizi, traumi i nelagodi uvelike je doprinio i neprofesionalan odnos moje tada izabrane doktorice.
Druga trudnoća protekla mi je u strepnji potaknutoj prethodnim iskustvom. U trećoj sam uživala.
Svaka trudnoća je različita, svaka nosi neke svoje lijepe uspomene, ali i strahove. I koliko god vjeruješ da će sve biti u redu, iz tebe uvijek preovlada onaj majčinski instinkt i strah — potreba da zaštitiš to biće i prije nego što je došlo na svijet.
Što bi, vezano za trudnoću i majčinstvo, voljela da si znala ranije?
Kad je trudnoća u pitanju, voljela bih da sam znala dvije stvari još prije prve:
1. Da se dobro raspitam i pronađem liječnika kod kojeg ću privatno voditi trudnoću — liječnika koji radi i u državnoj bolnici te će me primiti kod sebe kad dođe vrijeme za porod. To sam napravila u drugoj i trećoj trudnoći i trudnoća i porod su mi u tom smislu protekli fantastično.
2. Da se posavjetujem s nutricionistom na početku trudnoće i potražim pomoć kad je riječ o prehrani. U prvoj trudnoći dobila sam više od 30 kg, u sljedeće dvije po 10 i 12 kg. Imam prijateljicu koju je nutricionist pratio tijekom trudnoće i to je najbolja stvar koju je mogla učiniti za sebe — ne samo zbog kilograma, nego i zbog općeg stanja organizma.
Kako bi opisala svoja iskustva s porodima? Što ti je bilo najteže?
Prvi porod bio mi je jako težak. Greškom liječnika došlo je do toga da se porodim prirodno, iako je porod bio karlični. To se nije smjelo dogoditi i dovelo je u opasnost život bebe i moj život. Nakon toga bila sam odvojena od bebe šest dana zbog sepse i izgubila sam mlijeko. To mi je najteže palo.
Drugi i treći porod bili su, hvala Bogu, fantastični.
Kako roditeljstvo mijenja tvoj pogled na vlastite ambicije i karijeru?
Umnažava ih. Jedno je boriti se za sebe, ali djeca i obitelj su najjači pokretači.
A i djeca rade ono što vide.
Ako vide da mama ima ideje koje provodi u djelo, neće se bojati pokušati sve što naume u životu.
Kako uspijevaš balansirati profesionalni život i roditeljstvo?
Nikako. Uvijek nešto trpi. Samo naučiš živjeti sa saznanjem da ne možeš uvijek sve — i da je to u redu.
Koji su mali rituali ili tradicije koje njeguješ s djecom, a koji su ti posebno važni?
Imamo slogan: “Ja sam snažna/snažan, ja sam važna/važan, ja mogu sve.”
To nam je parola i često o tome pričamo. A za dušu volimo šetati, zajedno gledati crtiće ili spremati klopicu. Djeca vole i kad ih dovedem u svoj atelje — imaju svoje mjesto koje zovu svojom kancelarijom i vole tamo biti kreativni.
Koji je tvoj najdraži trenutak majčinstva do sada, onaj koji ti uvijek izmami osmijeh kad se sjetiš?
Najdraži su mi oni trenuci u kojima sam promatrač njihove međusobne bliskosti, povezanosti i ljubavi.
Koji su tvoji načini da se nosiš sa stresom i pritiscima, bilo u profesionalnom ili privatnom životu?
To je vrijeme za mene. Bilo da je pola sata uz knjigu i kavu, ili shopping, ili odlazak s mužem na dan-dva, shvatila sam da moram voditi računa o svom miru kako bih i djeci bila dobra.
Prošle godine prepoznala sam kod sebe neke obrasce ponašanja prema srednjoj kćeri koji mi se nisu svidjeli i krenula sam na psihoterapiju. To je najbolja stvar koju sam mogla učiniti za sebe i za svoju obitelj.
Kako definiraš uspjeh i što ti znači biti ispunjena žena?
Uspjeh je za mene sreća kao stanje. To je prilično opsežna tema, ali ako se budim i liježem spokojna, u miru sa svojim izborima i njihovim posljedicama — to je za mene uspjeh.
Koji je trenutak u životu ili karijeri na koji si posebno ponosna i koji ti daje snagu?
Ponosna sam na činjenicu da sam uz pomoć muža ostvarila snove male Tanje. Sad radim ono o čemu je ona maštala.
Što je najveća lekcija koju si naučila kao majka troje djece?
Da ne postoji “normalno” kao standard koji svima odgovara.
Svako dijete ima svoju dinamiku i svako je dijete drugačije — i unutar naše obitelji i izvan nje. Ne vrijedi uspoređivati ni djecu ni sebe kao roditelja s nekim drugim.
Svatko svakog dana daje najviše što može u skladu s trenutnim okolnostima.
Kako njeguješ vlastiti identitet i vrijeme za sebe dok istovremeno brineš o obitelji?
Dopuštam sebi da se mijenjam, da mijenjam identitet u skladu s godinama, uvjerenjima, iskustvima i okolnostima. Identitet je nešto što se može mijenjati, ali integritet zadržavam — tu ne odstupam.
0 Primjedbe