Danas u Žene pričaju razgovaramo s Adelom Poturak. Ispričala nam je kako izgleda trudnoća i majčinstvo – i lijepi, i teški trenuci. Priča o svom suprugu, svom dječaku i svemu što majčinstvo donosi, iskreno i bez uljepšavanja. Njena priča pokazuje da svaka mama ima svoje izazove, ali i svoju radost. Ovo je jedna stvarna, topla priča o životu s djecom i obitelji.
Kako se razlikuje tvoja prva trudnoća od ove sada?
Nema neke velike razlike. Trudnoća kao trudnoća je identična kao i prva. Jedina i primjetna razlika jeste to što sada imam dječaka koji je pun energije i nema „odmora“ haha, ali svakako da je uživanje kao i u prvoj. Možda čak i više, jer znam koja radost me čeka kad sve prođe.
Koji trenutak u trudnoći ti je bio najljepši, a koji najteži?
Najljepši je bio definitivno momenat kada smo saznali da sam trudna i kada sam prvi put čula te otkucaje srca dok je pored mene bio moj suprug. Mislim da s tim trenutkom (kada se čuju otkucaji – ma koja trudnoća bila, prva ili deseta) zaista ništa ne može da se poredi. Pročitah nedavno divan citat: „Ništa ljepše od toga kada sa ljubavi svog života dobiješ ljubav vašeg života.“ To je nešto što sam zaista mogla da osjetim.
Najteži trenutak bio je onaj kada je sve krenulo da se dešava prije vremena. Sve dok nisam saznala da je sve u redu u sali, kada sam vidjela Rejjana i čula taj vrisak… Tih osam dana do poroda bio mi je najteži period. Bila sam sama u bolnici, bez svog Ermina, koji mi je najveća životna podrška, tako da ni sada ne znam kako sam prošla kroz sve to.
Kako si se nosila s komentarima „dobronamjernih“ ljudi koji uvijek imaju savjet za trudnicu?
Moram biti iskrena – zaista nijedan „savjet“ nisam čula haha. Kad mi je nešto trebalo, znala sam kome da se obratim i koga da pitam. Sve ostalo – nisam imala vremena da slušam. Skoro do samog poroda sam radila, tako da nisam imala previše vremena zamarati se.
Koje trenutke s poroda najviše pamtiš – one najljepše, ali i one najteže?
To je jedna posebna priča, ali ću pokušati ukratko. Najljepši trenutak definitivno je bio onaj kada sam čula da je Rejjan zaplakao i kada su mi ga donijeli da ga vidim – tada sam vidjela da je isti svoj babo.
A najteži, pored jako teškog poroda (o čemu sada ne bih detaljisala), bio je taj što nisu smjeli da ga stave meni na prsa da imamo taj naš trenutak koji bi svaka žena trebala da ima sa svojom tek rođenom bebom.
Što bi voljela da si znala na početku svoje trudnoće, a nitko ti to nije rekao?
Voljela bih da sam znala da, iako se čuvate i vodite urednu trudnoću koja je čitavih osam mjeseci „školska“, sve se preko noći može promijeniti i porod može krenuti bez ikakvog upozorenja. Voljela bih da sam bila spremna na to – da, i ako se desi, budem svjesnija situacije u kojoj se nalazim.
Kako se nosiš s pritiskom da „moraš sve stići“ kao mama?
Imam divnog supruga koji savršeno obavlja ulogu oca, tako da nemam pritisak. A ako misliš na pritisak okoline – ja ne znam da jedna mama sve stigne. Mislim da svaka od nas mora da nauči prije svega uživati u ulozi majke i posvetiti se odgoju djece, jer je na kraju dana najvažnije kakve smo svojoj djeci, a ne tamo nekoj komšinici.
Sudjeluje li tvoj partner u kućnim obvezama i oko djeteta – i kako to izgleda u praksi?
Kao što sam ranije spomenula, imam supruga za poželjeti. U svemu smo zajedno – i oko djeteta, i u svim životnim situacijama do sada. Imamo jedno drugo kao podršku i kao pomoć. Mi smo tim. U praksi to izgleda puno bolje nego što može stati u par riječi. Najvažnije je da ja cvjetam pored svih „obaveza“, a to vam puno govori o tome kako to sve izgleda.
Koji su tvoji mali trikovi za preživljavanje kaotičnih dana s djetetom?
Dobra (što veća) šolja kafe uz neku čokoladicu, dok Rejjan pije čaj. Ograditi se superherojima i autićima – i energija se brzo vrati. Sve dok smo nas troje (uskoro četvero, ako Bog da) dobro, svaki kaotičan dan se preživi.
Kako tvoje dijeljenje na YouTubeu utječe na tebe osobno – je li terapija, inspiracija ili ponekad i teret?
Iskreno – uživanje i terapija. Volim dijeliti svakodnevni život s našom publikom koja nas voli. Želim pokazati da nije sve kao na filmu. Da se normalizuju neke stvari – nije uvijek sve zategnuto, sklonjeno i nije svaki ručak onaj najzdraviji.
Želim da nove generacije ne padaju pod utjecaj Instagrama i TikToka, gdje se sve predstavlja savršeno, a prošlo je kroz razne aplikacije i filtere. Svi mi živimo normalne živote, volimo se, poštujemo i uživamo u blagodatima koje nam je Allah dž.š. poklonio. Želim da vide da se supružnici trebaju poštovati – s tim dolazi i ljubav, i sreća, i sve ostalo. Svaka kockica se sama posloži.
Jesi li ikad imala trenutak kad si pomislila: „Ma neću ja ovo više snimati, koga to zanima?“
Iskreno – nisam. Uvijek sam bila za to da snimam jer uživam. A svaki klip nađe svoju publiku. Uskoro krećem s „oživljavanjem“ svog kanala (Adeloza), koji će više biti mama style, tako da ćemo uživati zajedno.
Što bi poručila trudnicama koje se osjećaju uplašeno, nesigurno ili usamljeno?
Svaki težak trenutak će proći. Uživajte – vrijeme zaista prebrzo prolazi. Danas brineš oko poroda, kontrakcija, da li će sve biti kako treba... već sljedećeg trenutka gledaš kako spava, da li diše, da li je dekica preko glave... a već sljedećeg dana trči po kući i pokušavaš da ga stigneš prije nego skoči s kreveta na koji se popeo kao munja haha.
Najvažnije je da razgovarate sa svojim suprugom. On je snaga i stub (barem meni). Nadam se i ostalim. Svaki strah i briga iznenada nestanu kada čujete taj zvuk – plač – i ugledate svoju bebu. Tada shvatite da je život tek počeo.
Ako bi mogla izdvojiti jednu poruku koju želiš da svaka žena zapamti nakon ovog razgovora – koja bi to bila?
Obzirom da je vezano za majčinstvo i trudnoću, neka bude ovako: Najvažnija stvar i izbor u životu je izbor partnera. On se bira da bude za cijeli život. Jer na kraju dana ne birate samo sebi, već i oca svojoj djeci. Budite pažljive, jer je nečije čitavo djetinjstvo u vašim odlukama – i potrudite se da tu ne griješite. Svaka druga greška se može ispraviti. Budite pametne!
0 Primjedbe