„Žene pričaju“ s Nejlom Poturak Šišić

Kako je bilo biti samohrana majka i tko ti je tada najviše pomagao?

Iskreno, bilo je teško, ali i iskustvo koje me najviše oblikovalo i naučilo svemu što danas jesam. Biti samohrana majka naučilo me koliko sam zapravo jaka. Bilo je trenutaka kad sam mislila da ne mogu više, ali pogled na moje dijete uvijek mi je davao snagu da idem dalje. Najviše su mi pomogli moji roditelji koji su mi bili oslonac u svemu, i bez njih ništa ne bi bilo isto. Osjećam zahvalnost što sam prošla sve to, jer me upravo ta borba naučila da cijenim svaki miran i sretan trenutak koji danas imam.

Je li bilo trenutaka kada si se bojala hoćeš li uspjeti ili kako ćeš sve izbalansirati?

Bilo je mnogo trenutaka kada sam se bojala da neću uspjeti, ali najviše me bilo strah hoću li biti dovoljna svom sinu. Hoću li mu moći pružiti sve što zaslužuje. Sjećam se noći kada bih ga uspavala, pa ostala budna i gledala ga kako spava. Toliko malen, a već moj cijeli svijet. U tim trenucima prolazile su mi kroz glavu sve brige. Kako ću sama, kako ću znati da radim pravu stvar, hoće li jednog dana biti ponosan na mene.

Bilo je teško jer sve to nosi mnogo odricanja i unutrašnje borbe, naučiti da se odričeš svojih potreba i snova da bi tvoje dijete imalo sve. Ali baš ti trenuci su me ojačali, naučili me da mogu i kad mislim da ne mogu, i da u meni ima mnogo više snage nego što sam znala. Svaki njegov osmijeh bio je moj odgovor da vrijedim i da sam mu dovoljna baš takva kakva jesam. Danas, kad imam partnera i još jednog sina, s još većom zahvalnošću gledam unazad jer ti dani su me naučili što znači prava snaga.

Nakon prethodnog lošeg iskustva u vezi, kako si pronašla nekog za sebe i što ti je pomoglo da ponovno vjeruješ u ljubav?

Nakon lošeg iskustva u braku, dugo mi je trebalo da ponovo vjerujem u ljubav. Toliko puta sam se pitala da li uopće postoji netko kome mogu vjerovati, netko tko će razumjeti sve što sam prošla, bez da me osuđuje. Najviše mi je pomoglo vrijeme i odluka da zavolim sebe ponovo, da pronađem mir u sebi prije nego što ga tražim u nekome drugom. Kad sam to uspjela, ljubav se desila prirodno i bez pritiska. Moj muž mi je pokazao da je prava ljubav iskrena i nježna i da se gradi strpljenjem i povjerenjem.

Kako je bilo biti mama prvi put u odnosu na sada kada imaš drugo dijete – što je lakše, a što teže?

Biti mama prvi put bilo je najizazovnije iskustvo u mom životu. Sve mi je bilo novo, svaki plač, svaka neprospavana noć, svaka odluka. Ali ono što je tada bilo najteže jest to što sam sve prolazila sama, bez podrške partnera. Sada, s drugim djetetom i partnerom koji je tu, koji dijeli sa mnom i lijepe i teške trenutke, sve je drugačije. Ali i dalje je teško na svoj način jer sada balansiram između dvoje djece (školarac i beba) i trudim se da svako od njih osjeti jednaku ljubav i pažnju.

Koji je najposebniji trenutak koji ti je dao snagu kroz majčinstvo?

Snagu su mi davali ti mali trenuci. Kada me zagrli bez razloga, kad me nazove „mama“ s onim tonom koji te rastopi, kad vidim da je sretan i bezbrižan. Tada shvatim da sve što sam prošla ima smisla. Sada, s dvoje djece, svaki put kad ih vidim zajedno, kada se smiju, igraju, kada se pogledaju onako nevino, osjetim isto to. To su trenuci koji me podsjećaju da sam uspjela, da sam im stvorila svijet u kojem se osjećaju voljeno i sigurno.

Kakve su bile tvoje trudnoće – što ti je bilo posebno, a što izazovno?

Moje trudnoće su bile različite, ali svaka na svoj način posebna. Prva trudnoća mi je donijela puno emocija, ali i izazova. Imala sam nešto više zdravstvenih problema, što vjerujem da je djelomično bio rezultat stresa i brige kroz koju sam tada prolazila. Sve mi je bilo novo, nepoznato, i često sam bila u strahu. Druga trudnoća je bila potpuno drugačija – mirnija i lakša. Već sam znala što me čeka, imala sam podršku partnera i osjećaj sigurnosti koji prije nisam imala. Mogla sam se opustiti, uživati u svakom trenutku i stvarno osjetiti koliko je taj period poseban.

Koji su mali rituali ili navike koje njeguješ sa svojom djecom i koje su ti posebno važne?

Najviše volim te naše male rituale, priče pred spavanje i jutarnje zagrljaje. To su trenuci koji nas povezuju i koji djeci daju osjećaj sigurnosti. Nije bitno gdje smo ni što radimo, bitno mi je da znaju da smo tu, da imaju mir i našu ljubav svaki dan.

Što ti je bilo najveće iznenađenje kad si postala majka?

Iznenadilo me koliko čovjek, kada postane roditelj, počne istinski cijeniti male trenutke, one najobičnije, koji su zapravo i smisao života. Više mi nisu važne velike stvari, ni trke za nečim što sam mislila da je važno, a zapravo nije nosilo pravu sreću. Danas mi je sasvim dovoljno da su djeca sita, zdrava i čista… i u tim trenucima osjećam se kao najsretnija žena na svijetu.

Kako se nosiš sa stresom i pritiscima roditeljstva?

Danas postoji ogroman pritisak na mame i roditelje. Gdje god pogledaš – društvene mreže, TikTok, Instagram – sve su to savršene slike, sređene kuće, nasmijana djeca, ručak na stolu, mama koja sve stiže. Ali realnost je daleko od toga, i to je sasvim normalno. Naučila sam da ne mogu sve uvijek stići, i da to ne znači da sam loša mama. Kad osjetim pritisak, trudim se da se vratim na ono što je stvarno važno – da su djeca voljena, zdrava i da osjete mir u kući.

Koji savjet bi dala mladim mamama koje se osjećaju nesigurno?

Moj savjet mladim i nesigurnim mamama bio bi prije svega da budu nježne prema sebi. Roditeljstvo je dovoljno teško i bez dodatnog pritiska koji nam društvo često nameće. Posebno bih to rekla mamama koje su, poput mene, ostale same s djetetom.

Često čujem rečenice poput „bitno je kakvog oca biramo za svoje dijete“, i iako razumijem što se time želi reći, istina je da život nije uvijek tako jednostavan. Ponekad misliš da nekoga poznaješ, i onda se sve promijeni. I to nije tvoja krivica. Niko ne bira da bude sam roditelj, ali biramo da budemo hrabre, da pružimo ljubav, sigurnost i mir svom djetetu, bez obzira na sve. To je ono što te čini jakom mamom, a ne savršene okolnosti!